Jučer je na mezarju Tušanj obavljena dženaza i ukop Fadila Fejzića – Lepine, poznatog tuzlanskog sportskog navijača i još poznatijeg uličnog prodavca novina. Umro je 21. novembra, noću, u 69. godini od posljedica srčanog udara. Fadila Fejzića – Lepinu sa sportskih borilišta pamte brojne generacije. Uvijek je svim srcem sa tribina bodrio sportske kolektive iz grada soli. Bio je član i Udruženja građana Prijatelji FK “Sloboda”.
Imao je više nadimaka: Lepina, Letva, Nosonja na što se nikada nije ljutio. Bio je među onim “žestokim” navijačima Slobodinih klubova, najglasniji, u Mejdanu uvijek u prvom redu ispod koša ili blizu gola. Nije bilo prijatno sudijama u njegovoj blizini, ali taj njegov pritisak, i pritisak ostalih navijača, ponekad je bio presudan da naši košarkaši, rukometaši ili nogometaši dobiju utakmicu. Obično za ljude poput Fadila nema komemoracija, nema javnog izražavanja žalosti. No, upravo zbog toga što je, u svom fahu i spram svojih životnih mogućnosti, postao jedna od značajki Tuzle, zaslužuje ovu objavu. Život ga nije mazio, nije se baš ni čuvao. Okolnosti su ga navele da životnu egzistenciju, nakon boračke epizode, kao prodavač novina. Nekada je izdanja “Jutarnjih novina”, poslije “Avaza” ili “Glasa TK” nosio u torbi, prodajući na Korzu i kojekuda, katkad bi prošetao i drugim dijelovima grada, a problemi s nogama i leđima naveli su ga da se locira uz semafor, kod Higijene gdje su ga učesnici u saobraćaju posljednjih godina mogli svakodnevno viđati.
Nema lijepog kraja života, a njegov cijeli život je bila tlaka, što bi rekli Zagorci, muka, borba za život. Tako je – kako je. Ipak, Fadil je (p)ostao neka mala znamenka Tuzle. Vozit ćemo se i dalje Južnom, pored Higijene, i nedostajt će nam Letva, preplanuo od sunca, njegov osmijeh i, kad bi ga upitali “šta ima?”, ono njegovo brzo: “Ide, gura se, bit će bolje!” Na nekom drugom svijetu, svakako. I otišao je u bolji svijet. No, sjećat ćemo ga se. Otišao je posljednji ulični prodavač novina. Rahmet duši njegovoj. El fatiha!
Izvor: Tuzlanski.ba