Azeglio Vicini, velikan talijanskog nogometa, kojeg u toj zemlji vole zbog trenerskih kvaliteta, ali i karaktera, umro je u 84. godini u Bresciji, gdje je proveo više od pola života, prenosi Index.hr.
Koliko je Vicini bio cijenjen u Italiji dovoljno će reći ovaj podatak: selektor tri uzrasta nacionalnih ekipabio je od 1975. do 1991. Dakle cijelu eru u kojoj je Italija bila nogometni centar svijeta, u njegovim rukama bila je sadašnjost i budućnost reprezentacije.
Prvo je vodio U-23 selekciju, a ‘77 preuzima U-21 ekipu, koju dva puta vodi do polufinala EP-a. Izbornik seniora Azzurra postaje 1986. i dvije godine kasnije došao je do polufinala Eura, gdje ga je izbacio SSSR.
Vrhunac karijere bio mu je SP 1990, na kojem nije osvojio naslov nego treće mjesto, iako je od sedam mečeva šest pobijedio, a jedan remizirao. Ali, nakon polufinalnih 1:1 protiv Maradonine i Caniggijine Argentine u Napoliju, ispao je na penale. Broncu je osvojio protiv Engleske.
Smijenjen je nakon neuspjeha u kvalifikacijama za EP 1992. i do odlaska u trenersku penzijupo jednu sezonu vodio je Cesenu i Udinese.
Nakon toga bio je tehnički direktor Talijanskog nogometnog saveza i direktor Trenerske škole u Covercianu. Na toj poziciji zamijenio ga je njegov nekadašnji izabranik Roberto Baggio.
Uvijek nasmijan, veseo i spreman za šalu, Vicini je bio omiljen među igračima svih reprezentativnih uzrasta. Odgojio je niz talijanskih velikana, koje je vodio od početka nastupanja u mladoj reprezentaciji, do vrhunca seniorske karijere.
Baggio, Zenga, Vialli, Mancini, Giannini, Bergomi, Donadoni, Ferri njegova su “djeca”.
Na vijest o Vicinijevoj smrti, Toto Schillaci, neočekivani heroj SP-a 1990, kojeg je izbornik “izmislio”, a ovaj mu se odužio tako što je senzacionalno postao najbolji strijelac prvenstva, kroz suze je rekao:
“Umro mi je otac.”