Sjećate se Samira Jogunčića? Prije desetak godina igrao je za tuzlansku Slobodu, važio je za štopera koji stavlja glavu tamo gdje mnogi ne bi ni nogu, a zbog borbenosti i požrtvovanosti voljeli su ga posebno i navijači.
Prošlo je prilično dugo vremena od dana kada je Jogunčić prelomio i odlučio da je vrijeme da se penzioniše. Ostao je svejedno i dalje fudbalu, danas svoje znanje prenosi na mlade igrače, a uporedo se okrenuo još jednom sportu – kuglanju.
“U fudbalu sam cijeli život, nemoguće je samo odjednom ostaviti to po strani. Evo, već četvrtu godinu radim u školi fudbala OFK Tuzla zajedno sa Denisom Sadikovićem. Ide nam prilično dobro, ima dosta talentovane djece”, kaže Jogunčić na samom početku razgovora za Sportske.ba i potom se osvrće na ono što je napravio kao fudbaler.
“Generalno sam sretan i zadovoljan jer sam ispunio svoj dječački san, a to je da na Tušnju nosim dres Slobode. Neko kaže da je moglo i više. Možda i jeste da me u karijeri nije omela teška povreda koja me odvojila od terena skoro tri godine.”
Kroz karijeru imao je priliku da dijelu svlačionicu s nekoliko sjajnih fudbalera, no jednog je izdvojio.
“Alen Mešanović! On je na mene ostavio najveći utisak i kao igrač i kao čovjek”, ističe 39-godišnji Jogunčić.
Priču smo usmjerili na Jogunčićevu novu zanimaciju. I danas nastupa za Slobodu, ali ne fudbalski klub već onaj kuglaški.
“Kuglanjem sam se počeo baviti još sa 14 godina. Znate, bilo je ratno vrijeme, moralo se zabavljati na neki način. Kada se završio rat počeo sam se takmičiti, bio sam državni juniorski prvak u pojedinačkom kuglanju, a do 18. godine sam osvojio gotovo sve što se moglo osvojiti u BiH. Kruna toga je bila što sam postao i juniorski reprezentativac. U međuvremenu sam odlučio da ostavim kuglanje i posvetim se fudbalu.”
Jogunčić je osim za Slobodu kroz karijeru još igrao za Radnički iz Lukavca, Goražde i Bratstvo.
(E.K./Sportske.ba)