Dok gledamo stravična ubijanja u Gazi i brojimo dane do utakmice baraža s Ukrajinom, u BiH se vodi bespoštedni nogometni rat.
Nogometna “pješadija” radi na terenu, obrađuje potencijalne kantonalne skupštinske delegate (glasače), prebrojava i zbija redove, unosi smutnju i nemir u suparnički tabor.
U FSRS spokojni
Neizvjesnosti nema jedino u Fudbalskom savezu RS. Tamo je sve posloženo i nema iskakanja. Vico Zeljković već sada može slaviti uvjerljivu pobjedu u entitetskom savezu. Zato je i jeste grčevita borba “federalnih” čelnika za “paket” Vicinih 20 glasova.
Nema sumnje, Zeljković će, kao i na političkoj sceni ujak mu, izabrati “bošnjačku reprezentaciju”, odnosno predstavnike iz Federacije, koji će ući u sastav “krovnog” NSBiH.
Ivan Beus nešto bolje stoji u hrvatskom korpusu, pa je izvjesno da će i on dobiti novi (do)predsjednički mandat.
Istina, delegati iz Posavske i Z-H županije (Široki brijeg, Posušje) mogu se oteti kontroli. I oni, ako se, uz glasače iz Livanjskog kantona, “razigraju”, mogu dodatno zakomplicirati nogometne izbore, pa i biti jezičak na vagi. Ipak, kako sada stvari stoje, hrvatski će delegati pratiti politiku HDZ-ea i podržati Beusa.
Bošnjaci, odnosni bošnjački nogometni kadrovi kao najmnogoljudniji narod, s najvećim nogometnim centrima i najvećim brojem klubova, potpuno su razjedinjeni.
Malo ko od njih je siguran u četiri glasa delegata iz svojih kantona, pa će se svi oni boriti za Beusove i Zeljkovićeve glasače. Pogotovo za “paket” 20 glasova iz FSRS.
Kako izgleda borba po kantonima, kada bi, recimo sutra bili izbori za državni NSBiH.
Premda je bilo pokušaja smjene vlasti u NS USK-u, čini se da će Irfan Durić dobiti novi četvorogodišnji mandat. Istina, u Unsko-Sanskom kantonu postoji raspoloženje da dođe do “prekompozicije” nogometne vlasti, ali stvaranjem “vještačkih” klubova na tom kantonu, to nije moguće. Jednostavno, sportski radnici u USK- u znaju šta hoće, ali kao da ne znaju kako će. S obzirom na neuspio pokušaj “puča” stječe se dojam da na terenu Durić ima apsolutnu podršku.
U Srednje-Bosanskom kantonu nikad gore stanje u posljednjih desetak godina. U NSBiH drugi mandat odrađuje Midhet Sarajčić. Kojem od Kiseljaka, preko Travnika do Bugojna traže adekvatnu zamjenu. Nikad gore stanje u nogometu u SBK-u.
Lendo i “Sarajka”
Dok je Lende, ne Refika, već Tahira, kantonalnog premijera, za “Sarajku” nema zime. Ipak, ne treba potcijeniti ekipu koja uveliko priprema teren za izbore. Ne tako davno u Premijer ligi igrali su Vitez, Travnik, Iskra, Metalleghe… Svi oni danas “preživljavaju”, te je još više izraženija potreba za novim ljudima u NSBiH, koji će raditi za svoj kanton.
Nešto slično je u Zeničko- Dobojskom kantonu. Čelik i Mladost Doboj su još “dojučer” igrali elitni rang. Jedina pozitivna priča iz Ze-Do je Stupčanica, jedan od najzdravijih nogometnih kolektiva u Bosni i Hercegovini.
Prethodnih su godina na istaknutim pozicijama u savezu iz ovog kantona bili Sulejman Čolaković i Muhamed Begagić. Muris Jabandžić, tešanjski “Tigar” za četiri godine nije mogao ništa revolucionarno promijeniti. Iako je uradio dobrih stvari za klubove, traži mu se zamjena. Potencijalni kandidati dolaze iz Zenice, Visokog, Breze, Olova…
Zanimljiva se borba vodi u Bosansko- Podrinjskom kantonu. Na BPK-u ima najmanje klubova, ali najviše sportskih radnika. Muhidin Dino Raščić čini sve kako bi dobio novi četvorogodišnji mandat. Kao presjednik kantonalnog saveza koristi sve “poluge” da pobijedi. Ne biraju se sredstva.
Raščić ima ozbiljnog konkurenta u Mirsadu Drljeviću, “prekaljenom” igraču. Navodno su iz NSBiH raspoloženiji da u Izvršni odbor ispred BPK uđe fleksibilniji Drljević. Čak su iz FK Goražde naklonjeniji sadašnjem čelniku i dopredsjedniku Federalnog saveza. Koji je ima jaču nogometnu infrastrukturu. Navodno i FK Goražde sprema svoje ljude za pozicije u NSBiH. Za bolje sutra bh.nogometa.
U Tuzlanskom kantonu samo je naizgled borba za Slobodu i većinu u skupštini. Prava je istina da se preko Slobode utvrđuju pozicije za nogometne izbore. I dok se svi bore za fotelje, moguće da se jedino Senad Mujkanović bori da vrati Slobodu u Premijer ligu.
Dojam je da su ostali svoje ambicije usmjerili kao federalnom i državnom savezu.
Iako je Azmir Husić proteklih godina galantno pomagao kantonalne klubove, izveo Tuzla City u Evropu, bio glasan u Izvršnom odboru NSBiH u zaštiti bošnjačkih vitalnih interesa, čini se da je u TK dobio jakog protu kandidata.
Elmir Šečerbegović, sin legendarnog napadača, prema informacijama s terena, želi u NSBiH. Premda ga pojedini navijači smatraju “grobarom” Slobode, “Šećer” je uspio ovladati klupskom skupštinom na Tušnju. Sada će se voditi žestoka borba za svaki glas u TK i put ka državnom savezu. Klubovi su podijeljeni. Stanje na TK je nikad gore, a nikad žešća borba za nogometne fotelje.
Šećer na kraju. Sve ove borbe po kantonima su “crtani film” za Sarajevski kanton. Aktuelni član Izvršnog odbora NSBiH ispred KS je Fuad Čolpa, sarajevski advokat i dugodišni igrač i čelnik Hrida.
Utakmica s Rusijom
Čolpa se pokazao kao zahvalan igrač u novoj nogometnoj vladi. Kantonalni klubovi ističu brojne benefite Čolpine vladavine. No, ima i druga strana medalje. Odnosno druga strana. Koja drugim naočalama vidi Čolpin rad u NSBiH.
U najveći grijeh mu spočitavaju glas za odigravanje-nikad odigrane- utakmice s Rusijom. A to mu je plus kod delegata iz FSRS. Što bi moglo biti presudno u glasanju.
Da bi se našao u “bubnju”, Čolpa mora pobijediti protukandidate u Sarajevskom kantonu. A konkurencija nikad jača.
Iako zvaničnih kandidatura nema izvjesno je da će se itekako pitati Eldin Baković i njegov tim. Baković je dugogodišnji generalni sekretar Federalnog nogometnog saveza. I s te je pozicije izgradio vrlo jaku infrastrukturu. Samo s Durićevim i Drljevićevim delegatima može kreirati izbore na svim nivoima.
U cilju “svrgavanja” Čolpe i Pilava udružili su se dojučer suparnički tabori. Sada su Ibrahim Hasanbegović i Baković na istoj liniji. “Padne” li Pilav, a nakon što ministarstvo pravde donese sud o nedavnoj skupštini, otvoren je put ka konačnoj pobjedi ekipi iz federalnog saveza.
Nisu ovo jedini kandidati za državni savez. Navodno, ima i formalno treći, a po nekim indicijama najjači kandidat. Koji, prođe li u Sarajevskom kantonu, može računati na svih 20 glasova iz FSRS.
Za sve bošnjačke kandidate, koji pretendiraju da uđu u novi Izvršni odbor NSBiH, ima jedna “kvaka”. Ukoliko, recimo kandidat iz Sarajevskog kantona, postane predsjednik Nogometnog saveza Federacije, automatski isti postaje član državne nogometne vlade. Jednako tako iz bilo kojeg drugog “bošnjačkog” kantona.
Zato se vodi bespoštedna borba, zbog “viših” ciljeva udružuju se dojučerašnji neprijatelji, razilaze prijatelji.
Tako će biti narednih mjeseci, sve do kraja godine kada se trebaju održati kantonalne skupštine.
Kako je prvenstvo u Premijer ligi “završeno”, jer je manje više sve poznato (Borac prvak, u Evropu ide po jedan bošnjački i “hrvatski” klub, ispada Zvijezda i jedan klub iz Federacije) jedino je neizvjesno kako će izgledati novi Izvršni odbor NSBiH.
Nažalost i ovakvi izbori jedini su put da u NSBiH uđu zdrave snage, realizirani i dokazani ljudi. U ovakvom ambijentu teško mogu proći. Šteta što je “Trojka” na političkoj sceni zauzeta “spašavanjem države”. Možda bi jedini spas bio kada bi neki Šmit nametnuo i nogometnu vladu… A takvog autoriteta nema, jer se i ovaj Šmit pogubio.
S.S.