Priča Alise Bečić počinje iz školskih klupa u Sloveniji kada je imala sedam godina. U sport je ušla preko tenisa, a onda na predmetu Sport pokazuje odlične rezultate u atletici, nakon čega je njena učiteljica prijavljuje na sportska takmičenja kako bi predstavljala školu. U tom periodu trčala je kros i 300 metara. Zahvaljujući dobrim rezultatima trener iz AK Skofja Loka ponudio joj je ponudio da se počne ozbiljnije baviti atletikom.
„Moji prvi koraci ispred kluba počinju u disciplini 400m.Nakon dobrih rezultata u toj disciplini (400 metara – 59 sekundi), dobijam ponudu da nastupam za atletsku reprezentaciju Slovenije. I tu kreće moj uspon u sportskom smislu. Nizali su se sve bolji i bolji rezultati.“ – započela je priču Alisa Bečić.
Možda daleko uspješniju karijeru od trenutne, Alisu je spriječila nenadana bolest koja je od tartana odvaja pune tri godine. Ipak, zahvaljujući velikoj želji za uspjehom i ljubavi prema ovom sportu, bolest je pobijedila i vratila se atletici.
„ Mislila sam da će svi moji snovi ostati neostvareni. Mogućnosta bavljenja atletikom za mene je bila gotova.I Ipak, koliko da je jaka bolest, moj san za atletikom je bio jači. Nakon tri godine donosim odluku da se želim vratiti u svijet atletike. Nažalost, nisam mogla zauzeti svoju prethodnu poziciju u reprezentaciji i ostala je samo mogućnost da se bavim rekreativno. Međutim nakon niza odličnih rezultata i obaranja ličnog rekorda na 56.99s, ponovo ulazim na velika vrata u svijet profesionalne atletike. Ponovo se penjem stepenicama uspjeha postižući odlične rezultate.“
U periodu kada je bila u dobroj formi, nakon što je istrčala lični rekord na 400 metara (56,99s), ostaje bez svoje najveće podrške, roditelja. Odlučili su se vratiti i živjeti u Bosni i Hercegovini, a ona se morala izabrati ili atletiku ili sredinu u kojoj trenira. Odlučila se za drugu opciju koja je s obzirom na standard života i osnovne ljudske potrebe prisilila da traži posao. To je dovodi do granice umora i iscrpljenosti.
Zbog ljubavi prema atletici napušta Sloveniju i dolazi roditeljima u Bosnu i Hercegovinu. Razlog koji joj je pomogao da donese ovakvu odluku su i hladni odnosi u reprezentaciji Slovenije u odnosu na odnose koje imaju atletičari i atletičarke u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
„Dodatni motiv za odluku je bio moj način odrastanja gdje sam uvijek bila učena da šriim dobro raspoloženje, ljubav, osmijeh i da uvijek imam veliko srce za sve ljude. U reprezentaciji Slovenije to nije bio slučaj. Hladni odnosi, želja samo za vlastiti uspjeh, nedostatak podrške na putu ka uspjehu, jednostavno mentalitet ljudi kojim sam bila okružena, kao i prevelika želja za roditeljima dodatno su u meni uzbrkali emocije i shvatila sam da je vrijeme da krenem dalje u nekom novom mjestu. Osjećala sam da ne pripadam više tamo. Ispostavila se tačnim ona narodna „Krv nije voda“.“ – nastavila je Alisa svoju priču.
U trenutku kada je odlučila da se vrati u Bosnu i Hercegovinu, nije imala odreženo mjesto gdje će nastaviti atletsku karijeru. Njena prva stanica je bila u Zenici, a nakon Zenice, u razgovoru sa rođakom, saznala se za trenera Mehmeda Lokmića.
„Čim sam upoznala ovog divnog čovjeka koji širi toliko pozitivne energije oko sebe, moju najveću podršku kad vam to istisnki treba, moja konačna odluka je bilo Sarajevo. Nakon što sam obavila nekoliko treninga jednostavno sam znala da je to to. Dan za danom nisam žalila za svojom odlukom. Na početku je bilo teško,ne baš idealni uslovi za treninge kakve sam imala u Sloveniji, promijena klime i navikavanje na novu okolinu i nove ljude. Ali kad imaš želju i cilj sve to pada u drugi plan. Ubrzo shvatam da sam okružena odličnim ljudima, toploj atmosferi na treninzima i onim dobrim bosanskim vedrim duhom, shvatam da moja odluka je bila ispravna.“
Predstavljajući slovenački atletski klub na državnim prvenstvima u Sloveniji, postala je višestruka prvakinja te države u disciplini 400 metara, a dobre rezultate bilježila je i na međunarodnim takmičenjima. Nastupila je ove godine po prvi put i na Pojedinačnom prvenstvu Bosne i Hercegovine gdje se nije uspjela okititi titulom Prvakinje Bosne i Hercegovine.
Alisa Bečić je već prikupila i nekoliko nastupa u dresu atletske reprezentacije Bosne i Hercegovine, a u svojim nastupima dodatno je popravila lični rekord na 400 metara koji sada iznosi 55,78 s.
Razgovor završava citiranjem legendarnog Muhammeda Alija: „Prvaci se ne prave u teretanama. Prvaci se prave od nečega što je duboko u njima – želje, sna i vizije.“