Zadarski list je prije 25 godina napisao članak pod naslovom Hessler, Romario i Maradona u malome, i nisu nimalo pogriješili. Pisali su o najboljem hrvatskom fudbaleru u historiji, Luki Modriću.
Ovako je tada, oktobra 1995. godine izgledao članak o velikom Luki:
Desetogodišnji Luka Modrić, polaznik škole nogometa NK Zadar, već sad zrači osobitošću i potencijalom. Može li povratak u rodni Zaton kraj Orahovca usporiti njegovu karijeru? Ocjene ne pate zbog ”baluna”.
Iako je u prednatjecateljskoj kategoriji do 12. god primarna tehnička obuka polaznika i sricanje prve nogometne abecede (prepoznatljivost i značajke pojedinca u pravilu je nemoguće u tako ranoj dobi u cjelosti odrediti), ipak poneki polaznici zrače osobitošću i izrazitim potencijalom.
Jedan od takvih je i desetogodišnji Luka Modrić, na kojega su uperene mnoge oči u NK Zadar. Visinom nalik na bajkovite skandinavske patuljke, s desetkom na leđima, Luka Modrić na terenu djeluje kao dječija verzija Hesslera, Romaria i Maradone, onih koji su ponijeli slavu niskih igrača po zelenim travnjacima uzduž svjetskih meridijana i paralela.
Direktor škole nogometa u Stanovima Tomislav Bašić pohvalit će Lukin pregled igre, brza dodavanja i iznimnu koordinaciju pokreta.
Luku kao i sve njegove suigrače muče neodgovarajući uslovi treniranja. Treninzi se održavaju na prostoru SRC Višnjik i kad kiši ”Svi zajedno bižimo pod bor” reći će direktor Bašić. Lukini športski uvjeti dodatno su opterećeni činjenicom kako je prognanik koji se trenutno nada povratku u Zaton kod Orahovca. Trenutno je smješten u hotelu Kolovare, zajedno s ocem Stipom, majkom Radom i sestrom Jasminom, uživajući njihovu podršku u nogometnoj strasti, pod uvjetom da ocjene u školi zbog ”baluna” pretjerano ne pate.
