Ima ovdje, Vedade, prostora na lijevoj strani. To se lako može uočiti odavde sa komentatorskog mjesta.
Misimović. U njegovom stilu – dobra lopta… Muratović, Muratović, Džeko, Džeko je u šesnaestrecu. Šansa. Jao, ništa. Kakva prilika!
Nastavlja se napad naše reprezentacije. Džeko. Gol, goooool, gooooool… Džeko, Džekoooo, Džekooooo. Dijamantu. Dijamantu. Dijamantu. Bosna vodi. Sjaji, sjaji bosanski Dijamantu.
Ovim riječima Marjan Mijajlović, poznati TV komentator, na današnji dan prije 11 godina Edinu Džeki dao je nadimak Dijamant.
Malo je onih koji se ne sjećaju utakmice protiv Belgije u Genku u kojoj su izabranici tadašnjeg selektora Miroslava Blaževića savladali Crvene đavole sa 4:2. Utakmice u kojoj je "rođen" Dijamant i koja je bila najava boljih dana.
Jer samo deset mjeseci ranije Zmajevi, praktično, nisu ni postojali. Nezadovoljni smjenom, tadašnjeg selektora Mehe Kodre, odbili su 1. juna 2008. godine igrati prijeteljski meč protiv Azerbejdžana. FSBiH je tada posegnuo za džokerom iz rukava, a on se zvao Miroslav Ćiro Blažević.
Trener svih trenera uspio je posložiti mnogo toga, ali nije uspio odvesti naš tim na veliko takmičenje (zaustavljen u baražu protiv Portugala). No, Ćiro je postavio temelje svom nasljedniku Safetu Sušiću, koji je bh. tim odveo na Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu.
