Sarajevo 2001. godina. Glavni grad i država Bosna i Hercegovina još se nije oporavila od žalosti za Davorinom Popovićem Pimpekom, legendarnim vođom Indeksa, a već je zaplakala za Mirzom Delibašićem Kinđetom, najboljim našim sportašem 20. stoljeća.
Davorin Popović je umro 18. juna u ponedjeljak, a Mirza Delibašić 8. decembra u subotu, u danu u kojem je cijeli život pobjeđivao i gubio.
Otišli su na drugi, kako se kaže, bolji svijet, dvojica najboljih prijatelja koje je sve vezalo u životu, pa tako i teška bolest, koju su nekako istovremeno bolovali.
Pričalo se da su obojica znali šta ih je zadesilo. No, kada bi sa Pimpekom na Grbavici gledali Želju, a sa Kinđetom popili kafu u sarajevskom FIS-u, bili smo uvjereni da u njima još ima volje za životom. Na Mirzinoj oproštajnoj utakmici u Skenderiji protiv Real Madrida, Davorin Popović zapjevao je s tribina: “Mirza, hvala ti”.
Nema više Davora da još jednom otpjeva te stihove, kao što više nema ni Mirze. Danas, velika dvorana Kulturnog sportskog centra Skenderija, nosi ime Mirza Delibašić, a na proljeće će i biti podignut spomenik na platou. U parku ispred sarajevskog FIS-a skulpture legendarnog Kinđeta i Pjevača čuvaju uspomene na najbolje sportske i muzičke ambasadore naše Bosne i Hercegovine.
federalna.ba/Muhamed Bikić