Prije 40 godina snimci sa stadiona Poljud obišli su svijet. Jedan od glavnih aktera historijske utakmice je bio tuzlanski sudija i novinar Husref Muharemagić, koji od 2006. godine nažalost nije više sa nama. On je 4. maja 1980. godine dijelio pravdu na utakmici između splitskog Hajduka i beogradske Crvene zvezde u kojoj se rješavalo pitanje prvaka nekadašnje zajedničke države.
Derbi između Hajduka i Crvene zvezde Muharemagić je prekinuo tri minute prije isteka prvog poluvremena kada ga je delegat Velja Bajić iz Beograda pozvao i saopštio tužnu vijest.
“Prekinuo sam utakmicu i nikome na stadionu nije bilo jasno zbog čega, sve dok tadašnji predsjednik Hajduka Ante Sketeriko, nije na razglas rekao: “Moram vam saopštiti tužnu vijest. Umro je Josip Broz Tito“. Fudbaleri su pali na travu kao pokošeni, a 50. 000 ljudi na stadionu Poljud je počelo jecati. Ne znam koliko je trajao plač, a onda se iz 50. 000 grla zaorila pjesma “Druže Tito mi ti se kunemo“, a potom i prva strofa himne “Hej Slaveni“, sjetno je govorio Muharemagić.
Dalje što se tiče fudbalera ostalo je sjećanje da je informacija o smrti druga Tita doslovce pokosila reprezentativnu braću Vujović (Zorana i Zlatka) koji su od tuge pali na travu.
“Ko kaže da nije plakao za Titom taj laže! Uostalom, postoje TV snimci, fotografije… Od historije se ne može pobjeći, niti ima razloga za nečim takvim. Moj brat Zoran je pao na koljena, ja sam ronio suze, oko srca me steglo. Uz rame su mi stajali i fudbaleri Crvene zvezde: Pižon, Šestić, Đurovski, Borovnica, Ljukovčan… I njima je bilo teško. Nikome više nije bilo do fudbala, utakmica je odložena. Kući sam krenuo pješke, bio sam dio te ružne povorke od 50.000 mutavih ljudi. U toj gužvi nije se začula nijedna sirena automobila, bilo je kao u pozorištu. Vladala je jeziva atmosfera. Te noći nisam mogao da spavam. Svi smo se pitali: Šta će biti sa našom državom poslije Tita i ko će nas voditi? Iz doba sreće prešlo se u veliku neizvjesnost, iako raspad Jugoslavije tada nikome nije padao na pamet. Ni u ludilu. I evo dokle smo došli. Sve je razbucano, pokradeno, mladi bez perspektive… Kad vidim na šta liče hrvatska i srpska liga i sad mi dođe da zaplačem“, rekao je u jednom dahu Zlatko Vujović.
Istog mišljenja je i legendarni fudbaler Zvezde Boško Đurovski.
“ Bio je to jeziv trenutak. Svi smo znali da je Tito na samrti, ali nas je vijest koju smo dočekali na terenu sve dotukla. Plakao sam kao kiša. Lijepo se živjelo u vrijeme Broza i nije se obraćala pažnja na to ko je Srbin, Hrvat, Makedonac, Slovenac ili Bosanac. Nikad više nećemo imati taj osjećaj jedinstva. Zbog toga pamtim i ne stidim se suza za Titom“, istakao je Boško Đurovski.
Dakle ovaj događaj je jedno od svjedočanstava koliko je smrt Josipa Broza Tita potresla nekada zajedničku državu. Koliko ga je narod volio, sasvim običan navijač na tribini ili pak fudbalska legenda na sportskom borilištu. Plač i suze su bile prirodna reakcija.
U ponovljenom susretu na Poljudu 17 dana kasnije Crvena zvezda je slavila 3:1, uz dva pogotka Dušana Savića i jedan Vladimira Petrovića Pižona, dok je strijelac za Hajduk bio Damir Maričić. Crveno-bijeli su tom pobjedom, praktično, osvojili titulu.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)