Uskoro će se navršiti punih 30 godina otkako je Ivica Osim podnio neopozivu ostavku na mjesto selektora reprezentacije Jugoslavije, odnosno tada već samo dijela Jugoslavije.
Tog 23. maja 1992. bjesnio je rat u Bosni i Hercegovini, a velikog Osima agresija na Bosnu i Hercegovinu i opsada Sarajeva zatekli su na klupi reprezentacije i beogradskog Partizana.
“Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu ići, niti ću ići, ni u Firencu niti u Švedsku. Sve što mogu napraviti, ovako ljudski, i ako me netko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moja privatna gesta, a vi ju možete protumačiti kako hoćete. To je neka moja osobna odluka, a ja neću govoriti radi čega i objašnjavati, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu učiniti za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate što se događa”, rekao je tada Osim.
Osim je oktrio kasnije da ne žali zbog ostavke, a naknadno je zbog sankcija reprezentacija Jugoslavije izbačena sa Europskog prvenstva u Švedskoj. Mjesto je zauzela drugoplasirana Danska i na kraju s generacijom predvođenom braćom Laudrup i Schmeichelom osvojila titulu prvaka Europe.
Nažalost, sudbina je htjela da ravno tri decenije kasnije veliki Švabo napusti prolazni svijet.