Od 1996. godine, od kako reprezentacija igra kvalifikacije, niti jedan selektor nije pošteđen kritika, savjetovanja i držanja lekcije milion i nešto “sveznalica”. U takvom ozračju prošao je spisak Dušana Bajevića. Svako je sebi dao za pravo da “pere” selektora i njegove saradnike.
Računao je na to selektor, nije želio ispunjavati želje, već je birao igrače za koje misli da mogu odgovoriti zadatku.
Četrnaest, petnaest igrača, koje je pozvao Bajević, našao bi se na popisu kod svih “selektora” u ovoj zemlji, što je najbolja potvrda da je selektor pogodio.
U ovakvim ili normalnim okolnostima, sa ili bez Corone, Italija je uvjek favorit! Italija je svjetska nogometna velesila, BiH to nije! Italija ima Seriu A, dok našu Premijer ligu sačinjavaju (polu)privatni klubovi. Italija sa svim svojim zvijezdama “mora” izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo, dok BiH Savez i reprezentacija nemaju taj status niti privilegiju.
U Firenci neće biti Miralema Pjanića, planetarne nogometne zvijezde. Nema ni Senada Lulića. Nemamo adekvatne zamjene za dugogodišnjeg kapitena Emira Spahića, pa i za Vedada Ibiševića, Zvjezdana Misimovića…
Imamo li šanse u Firenci? Dakako da imamo. “Azzuri” nisu nepobjedivi. Možda je naša šansa baš u tome što nam niko ne daje šanse. Što nas i kladionice tretiraju autsajderom. Naša je šansa briljantni Edin Džeko. “Kolos” iz Rome uveliko u četvrtoj deceniji života i dalje je na listi želja Milana i Juventusa.
Zar neko može posumnjati u potencijal Amera Gojaka, koji se specijalizirao za evro golove. Trkački, borbenošću, spretnošću Armin Hodžić i Muhamed Bešić mogu, umiju i znaju parirati suparniku. Jednako tako naši aduti mogu biti igrači iz “drugog plana”, poput brzonogog Edina Višće, koji nikad nije zakazao u reprezentativnom dresu, pa Deni Milošević, Haris Hajradinović i Haris Duljević. Ukoliko dobije šansu.
Ipak, naš najveći adut je Dušan Bajević. Koji u nogama i na klupi ima hiljade utakmica. Selektor je mjesecima pripremao utakmicu u Firenci. Sa svojim asistentima Rusmirom Cvikom, Slavenom Musom, Eldinom Jeleškovićem, Adnanom Ćustovićem i Erminom Avdićem, detaljno je proučavao igru “Azzura”. U nadi da će naći najbolju taktiku za dobar nastup u Firenci.
Kako god završi, selektor i ovaj stručni štab trebaju podršku. U Ligi nacija definitivno nismo favoriti, a niti smo bez šansi. Utakmice protiv Italije i Poljske naša su “vaga za tačno mjerenje” uoči “baraža”. Pokažemo li željenu igru i moć protiv Italije i Poljske, bit će to dobar nagovještaj za utakmice “baraža”.
Zato, prije nego naoštrite svoje prste spremne za tastaturu i da dijelite lekcije selektoru i igračima, trebamo ponešto znati o Bajeviću. Naprimjer, da je selektor prihvatio reprezentaciju kada niko ozbiljan to nije želio.
Bajević je u vrijeme, kada su nas suspendirali UEFA-a i FIFA-a, prihvatio ulogu ambasadora, da čuči pred vratima u Nyonu, Cirihu, Genevi i moli Blatera i Platinija za još jednu šansu.
Bajević je podržavao i davao šansu svim selektorima prije njega, premda pojedini nisu bili dorasli zadatku. Kolegijalno im čuvao leđa, a nije sapunjao dasku poput nekih drugih.
Bajević je svih ovih godina, kada je sjedio na klupi AEK-a i Olimpijakosa bio uz BiH. Bez ikakvih ličnih interesa. Premda je uz Ćiru Blaževića najzvučnije trenersko ime u NSBiH, Bajević tokom pregovora niti jednim slovom nije pomenuo finansijske uslove.
Dovoljno činjenica svim “sveznalicama” koji jedva čekaju kiks da bi na ostrašćenim komentarima liječili svoje frustracije.
Nije nam cilj tražiti alibi za eventualni neuspjeh. Ne traži ga ni Bajević sa svojim timom. Svrha je da znamo gdje smo i da nam slijedi osvježenje tima. Za naredna prvenstva. Džeko, Pjanić, Kolašinac, Šunjić, Šehić, Višća, Begović, Bešić, igrat će još ciklus, dva… Bajević je na sebe preuzeo ulogu “saveznog kapitena”. Napokon reprezentacija i NSBiH imaju autoriteta kojem vjeruju igrači i navijači. Zašto “Princ s Neretve” ne bi postao “Kralj Bosne”. I Hercegovine. Podrazumijeva se!
(S.S./Sportske.ba)
