Piše: Mirza Kusturica

U današnjem fudbalu prava je sreća pronaći trenera čiji se trenerski rukopis jasno može vidjeti i definisati. Ne samo po igri ekipe na terenu, nego po potpunoj organizaciji kluba. Kada klub izgleda dominantan, jak, stabilan i pore svega konstantno raste, zahvaljujući prije svega trenerskoj viziji i znanju, onda znajte da u klubu imate „zlatnu koku“.

No, da bi danas dobili takvog trenera koji će i klub napraviti boljim, jedna je stvar ključna a ona se zove vrijeme! Vrijeme za „istrpiti“ trenera, koliko god se možda u određenom momentu činilo kako se srlja u provaliju. Ako uprava prepozna nekoga da je pravi i da zna šta radi, vrijeme će dobiti, što će se naposlijetku itekako isplatiti. To je pak na prostorima Balkana izuzetna rijetkost, vrlo često se traži instant rezultat, pa odsustvo istog vrlo često dovodi do gubitka strpljenja kod uprava i predsjednika koji misle kako znaju sve i u tom momentu najčešće ceh plaća trener, jer uprava nije imala strpljenja čekati…

U Zrinjskom su svjesno čekali i pustili Jakirovića na miru – za najbolji Zrinjski u historiji

Kada je tokom zimske pauze u sezoni 2020/2021 na klupi Zrinjskog zamjenio Mladena Žižovića što će mu biti tek treći trenerski angažman u karijeri, Sergej Jakirović odlučio se za kompletan reset ekipe, naumio je napraviti ekipu po svojoj mjeri. Iako je znao da ga takav stav u početku itekako može koštati i rezultata ali i posla, Jakirović je vjerovao, ali ono što je bitnije, vjerovali su mu Šulenta i Beus, osobe koje slove za alfu i omegu mostarskog kluba.

Da je neko rekao kako će Zrinjski te sezone ostati bez plasmana u Evropu, smatrali bi ste ga ludim, jer su Mostarci posljednjih godina redovan učesnik evropskih takmičenja. A da vam je neko rekao i da će na klupi „preživjeti“ trener koji sa Zrinjskim nakon niza godina nije izborio Evropu, tek bi ste digli ruke od njega – smatrajući da pojma  o fudbalu nema.

Da, možda ste zaboravili ali Sergej Jakirović sa Zrinjskim po završetku sezone nije izborio plasman u Evropu. Bilo je to prvi put nakon dugih devet godina da „plemići“ ne izbore Evropu, ali povjerenje Jakiroviću i odluka da ga se uprkos tome zadrži na trenerskoj poziciji – značila je udaranje temelja nečemu što će se koju godinu kasnije nazvati „Mostarski Evropski“.

Odlukom da ipak ostave Jakirovića na klupi Zrinjskog, „Šulenta i co“, pokazali su zbog čega znaju malo više od ostatka lige i zbog čega slove za najuspješnije sportske radnike u BiH.

Jakirović će ekipu koju nije izveo u Evropu a koju je gradio pola godine, u narednoj sezoni pretvoriti u „atomsku“. Zrinjski je naredne sezone postao najdominantiji prvak u historiji domaćeg prvenstva, osigurali su „plemići“ naslov čak sedam kola prije kraja, izgubivši pri tome tek jednu utakmicu u cijeloj sezoni. Bila je to apsolutna rapsodija Zrinjskog koji je pod Jakirovićem izraztao u ozbiljnu ekipu.

Iako su nepunu godinu ranije u upravi Zrinjskog bili pod pritiskom da se „treba zahvaliti“ Jakiroviću poslije historijskog neuspjeha, u proslavi titule Šulenta i Beus nazdravljali su jedan drugome s osmjehom, slavodobitno smješjakući se znajući kako su pametniji od ostalih. Profa Jakir, kako će dobiti nadimak u domaćim okvirima time je udario temelje ozbiljne trenerske karijere, a pitanje je u kojem bi se pravcu ista odvijala da su mu u Zrinjskom odlučili dati otkaz kada ih nije izveo u Evropu.

I u evropskim takmičenjima pod Jakirovićem, Zrinjski je djelovao jako i dominantno, igrali su dopadljiv i kvalitan fudbal, a na kraju ih je samo penal lutrija protiv Slovana iz Bratislave spriječila da već te sezone izbore grupnu fazu konferencijske lige.

Iako ne treba umanjivati bilo kakve zasluge Krunoslava Rendulića, mnogi će se složiti da je upravo Rendulić na zaostavštini Jakirovićeve sjajno posložene ekipe, kasnije odveo Zrinjski do nove titule prvaka i historijskog uspjeha i plasman u grupnu fazu konferencijske lige.

U Rijeci napravio čudo – pa došao u maksimirski haos i uspio preživjeti

Javna je tajna bila još dok je bio na klupi Zrinjskog, kako je Jakirović kotirao kao jedan od favorita Zdravka Mamića za preuzimanje zagrebačkog Dinama, u vremenu dok je Mamić još imao određeni uticaj u Dinamu.

Ipak, kako se Mamićev uticaj u Dinamu umanjivao pa poziv iz Maksimira nije stizao, jeste sa Rujevice a Jakirović je odlučio kako je vrijeme za novi iskorak u karijeri. Iako je Rijeka u sezonu ušla sa velikim ambicijama sa nizom preplaćenih zvijezda koji su trebali voditi Riječane u borbu za titulu, ekipa je na startu sezone bilježila razočaravajuće rezultate. Nakon što je u novembru postao trener Rijeke, odlučio je dobro protresti svlačionicu tokom zimske pauze,pa se tako riješio čak 15 igrača među kojima i onih koji su stigli sa prefiksom „ogromnih pojačanja“.

Iako je došao sa zadatakom da Rijeku spasi od ispadanja nakon katastrofalne jeseni, Jakirović je na kraju sezone izborio Evropu. Kakav posao je obavio u Rijeci govori i statistički podatak da u periodu od kada je postao trener, pa do kraja sezone, osvojio je najviše bodova od svih klubova u HNL-u. Dominacija u stilu profe Jakira!

I dok je sa Rijekom gazio sve pred sobom, Dinamo se muičio unutrašnjim problemima nakon „Mamićeve ere“. Igor Bišćan kao trener nije bilježio rezultate kakvi su se od Dinama očekivali, a u Maksimiru su već strahovali od potencijalnog gubitka titule i prepuštanja trona najljućem rivalu, splitskom Hajduku.

I upravo tada stiže poziv koji Jakirović jednostavno nije mogao odbiti, onaj iz Maksimira! Sergej Jakirović postao je novi trener Dinama! Bio je to trenerski transfer koji će izazvati pravi potres u susjednoj Hrvatskoj. Gazda Rijeke, Damir Mišković rigao je vatru i na Dinamo i na Jakirovića.

Jakirović je jednostavno znao kako je došlo vrijeme, iako je vrlo vjerovatno bio svjestan činjenice da dolazi u Dinamo koji se nalazi u najtežoj situaciji u posljednjoj deceniji. Da je birao trenutak, gori teško da je mogao odabrati. Znao je da „mora vaditi vruće kestenje“.

Ali upravo to je profa Jakir, on i njegova narav, iako je mogao nastaviti graditi sjajnu priču s Rijekom i možda je čak pored poljuljanog Dinama i nesređenog Hajduka odvesti  do titule prvaka, Jakirović prihvata ogroman izazov da bude „pobjednik ili pokojnik“. Znao je Jakirović da bi dolazak u Dinamo u tom momentu mogao odlučiti u mnogome put njegove karijere, odnosno da li će nakon Zagreba ići korak unazad kao neko ko nije uspio, ili će konačno dobiti pečat jednog od najboljih trenera u regionu. I u takvoj situaciji odlučio se riskirati, a ko ne riskira, taj ne profitira, kaže stara narodna poslovica.

U Dinamu bio otpisan – pa stvorio mega momčad!

Sergej Jakirović preživio je u Dinamu ono što nije niko prije njega. Debakl od Sparte, blamažu protiv kosovskog Balkanija, poraz do Gorice a ostao je trener i nakon teške blamaže protiv Lokomotive u Maksimiru kada je na startu drugog dijela sezone poražen sa 0-3. U Evropi je ispao nakon petarde od grčkog PAOK-a.

Nekoliko puta je „visio“ pa se spašavao u sudijskoj nadoknadi.

Dio hrvatskih medija prozvao je Jakirovića najlošijim trenerom Dinama od hrvatske samostalnosti!

Za to vrijeme, nekoliko puta je bio na rubu otkaza, ali konačno razrješenje nije dolazilo, spašavao ga je svojevremeno izbacivanje Betisa, a nije tajna i da je u njegovu zaštitu par puta stala tadašnja predsjednica uprave Vlatka Peras. U početku smatrajući da mu treba dati vremena, a nešto kasnije svoje je odluke navodno pravdala time što bi Dinamo u slučaju jednostranog raskida ugovora, Jakiroviću morao isplatiti veliku odštetu, za šta u Maksimiru tada nisu bili spremni.

I tako, dok se „provlačio“ iz kola u kolo šetajući po rubu otkaza, Jakirović je zapravo pomno i precizno gradio tim.

Nakon teškog poraza od PAOK-a (5-1) i ispadanja iz Evrope, otkaz za Jakirovića bio je skoro pa sigurna stvar. Tražio se samo poželjan modus, odnosno rješenje po kome će Dinamo najbezbolnije proći. I dok je uprava „modrih“ tražila najbolje rješenje, Jakirović će nakon blamaže u Grčkoj pregaziti Rudeš sa 0-3, što nije u mnogome popravilo Jakirovićev status. U Dinamu kao da su se pomirili sa izgubljenom sezonom pa je preostalo još gostovanje Hajduku, meč koji bi mogao odlučiti novog prvaka Hrvatske. Bila je to očito posljednja slamka spasa za Jakirovića, a on pokazao da je najjači kada najviše treba. Dinamo je savladao Hajduk na krcatom Poljudu (0-1), a zatim isto ponovio i u susretu Kupa Hrvatske samo četiri dana kasnije, ponovo na Poljudu.

Dvomeč sa Hajdukom bio je svojevrsna potvrda da je Jakirović konačno „sklesao“ ekipu po svome, a onda je atomski odradio ostatak prvenstva. Iako je prvoplasirana Rijeka imala skoro sve u svojim rukama, Dinamo je pobjedio u osam narednih utakmica među kojima i Rijeku na prepunoj Rujevici. I to nije sve, zasladio je Jakirović sve to onako „sa šlagom“ pa je za kraj sezone Dinamo odveo do duple krune osvojivši Kup Hrvatske gdje je u finalu opet odmjerio snage upravo sa Rijekom.

Jakirović je definitivno složio moćan i jak Dinamo, za što mu je bilo potrebno vrijeme. Sreća i za njega ali i za Dinamo, da uprava „modrih“ nije požurila da se odluči za nepopularnu metodu promjene trenera što bi na kraju sigurno bilo loše za obje strane. Sreća je da se Vlatka Peras vodila interesima Dinama, sreća je i to što se brinulo o otpremnini dok je Jakirović u borbi za vremenom stvarao tim koji će umjesto „otpremnine“ njemu samom donijeti nove milione u Dinamo. Na kraju je stvorio šampiona koji se sada nalazi  pred ulaskom u grupnu fazu Lige prvaka, što će značiti nove milione u Dinamovoj kasi.

Hajduk je propustio šansu i neće je dobiti dok je Jakirović na klupi Dinama

Ako je i kada Hajduk imao šansu da okonča dugogodišnju dominaciju Dinama, onda je to definitivno bilo u prošloj sezioni. Splićani nisu uspjeli iskoristiti konfuziju i lošu situaciju u redovima najljućeg rivala i teško da će takvu šansu imati u skorije vrijeme.

Dinamo je kontra Hajduka imao samo jedno oružje – Sergeja Jakirovića! Potpisnik ovih redova znao je da ako Hajduk ne osvoji titulu, a Jakirović složi ekipu „po svom ćejfu“, tek onda ćemo gledati jak i moćan Dinamo protiv kojeg Hajduk nema baš niti promil šanse u bliskoj budućnosti.

I dok grcaju u problemima, osuđeni da prodaju najbolje igrače kako bio pokrpali rupe u budžetu zbog ranog ispadanja iz Evrope, Hajduku je bolje da se okrene sopstvenoj reorganizaciji i stvaranju nekog novog tima za budućnost – barem dok je Jakirović na klupi Dinama.

Nastave li „siliti“ sa preplaćenim pojačanjima i isluženim „zvijezdama“ u nadi da će Dinamo skinuti sa trona, time će samo dublje srljati u dubiozu a tek onda će biti potrebno vrijeme da se izvuku. Definitivno je da u tome nemaju šanse dok Jakirović stvara atomski Dinamo.

Upravi Hajduka je time bolje da se okrene stvaranju ekipe od igrača koji osjete Hajdukov dres, onih koji u sebi imaju Hajdukov DNK, pa da kada im se ponovo ukaže prilika, ponovo pokušaju napasti Dinamo.

Hajduk će  imati šansu – kada Jakirović naslijedi Zlatka Dalića!

Slobodno možemo konstatovati da se Jakirovićev posao nakon Dinama već zna. Sergej Jakirović će uvjereni smo zamijeniti Zlatka Dalića na klupi hrvatske reprezentacije nakon što ovaj odradi još jedan ciklus ili veliko takmičenje, a to je period od najmanje dvije godine.

Do tada će profa Jakir dominantno jahati na Dinamovoj klupi, stvarajući možda i najjači Dinamo u posljednje dvije decenije, te će vjerovatno pokušati napraviti iskorak u Ligi prvaka. Apsolutno nema sumnje već sada da će Dinamo i ove godine odbraniti titulu prvaka, a ovo bi mogla biti jedna od najdominantijih Dinamovih sezona u HNL-u.

U momentu kada se Dalić oprosti od reprezentacije, član Izvršnog odbora HNS-a koji dolazi iz Splitsko-dalmatinske županije trebao bi obje ruke dići za Jakirovića misli li dobro Hajduku. Pri tome će morati na umu imati da za novog izbornika ne bira trenera Dinama, nego direktno pomaže Hajduku u borbi za titulu.

A Hajduk će (ukoliko se posloži iznutra) ponovo imati šansu tek onda kada Jakirović ne bude na Dinamovoj klupi. Ne zato jer Dinamo neće naći kvalitetnu zamjenu, nego zato što će bilo kakva zamjena nakon Jakirovića teško popuniti nastalu prazninu, a upravo to je period za koji se Hajduk treba planski pripremati i čekati svoj momenat.

To vam je jednostavno priča o Sergeju Jakiroviću, čovjeku koji je imao sreću tek onoliko da ga se pusti da radi ono što najbolje zna. Jakirović ima neosporno trenersko znanje ali je imao i ogromnu sreću da njegova karijera ne ode u drugom pravcu onda kada su mu u Zrinjskom odlučili vjerovati čak i kada nije izborio Evropu. Čovjek koji je zbog unutrašnjih nesporazuma u Dinamu imao sreću da ostane na klupi nakon Sparte, Balkanija, Lokomotive, PAOK-a i dokaže da zna i umije.

Iako su mnogi iz BiH svojevremeno Jakirovića priželjkivali na klupi reprezentacije, čak je bio u ozbiljnim opcijama, a i on sam u jednom je momentu priznao da bi mu to predstavljalo veliku čast, čini se da ćemo na profu Jakira na klupi BiH ipak pričekati koju deceniju, nakon što napravi vrhunske rezultate sa Dinamom,a zatim počne stvarati novu generaciju reprezentacije Hrvatske…

Nema sumnje da su pred ovim Mostarcem i bivšim A reprezentativcem naše zemlje godine uspješne trenerske karijere, vrlo vjerovatno i u evropskim okvirima.

Priča o Sergeju Jakiroviću ujedno i priča o upravama koje su imale viziju i znale stati iza svojih trenera, istrpiti kritike, loše rezultate a sve zarad neke ljepše budućnosti, što bi mogla biti važna pouka za mnoge bh. klubove.