Piše: Mladen BOŠNJAK
Evo nas na pragu proljetnog dijela nogometnog prvenstva. Prvog proljeća s 12 klubova, prvog od kojeg smo očekivali, ili još uvijek očekujemo, potpunu neizvjesnost, onu istinsku natjecateljsku draž ili, kako se to danas kaže, očekivali smo adrenalin.
Međutim, jesenski dio prvenstva ne upućuje na takav rasplet. Slabašno, dosadno i predvidivo bilo je jesenas. U središtu nogometne pozornosti bili su navijači. I „navijači“. Bojkoti, prosvjedi, vrijeđanja, prijetnje i priopćenja bili su osnovni navijački alati i argumenti u nejasnoj i nerazumnoj borbi i neutaživoj potrebi da preuzmu vođenje klubova. Nismo vidjeli puno od očekivanog nogometa.
Kvalitet se, konačno, nije skoncentrirao među 12-ero članom elitom, publika nije pohrlila na oronule tribine, svi koji su iznadprosječni odlepršali su iz Bosne i Hercegovine. Gdje? Svugdje, čak i u Crnu goru! U sveopće sivilo uklopila se i sudačka organizacija premda njen predsjednik Komiteta bez ikakva pokrića, bez ikakvog vidljivog pokazatelja, i bez ikakvoga razumnog oslonca, tvrdi da je suđenje „na visokom nivou“.
Ne treba se zamlaćivati iluzijama, suđenje nije na razini na kojoj vrli predsjednik Komiteta za suđenje misli da jest. Još uvijek je to potkupljiva, korumpirana, podmitljiva, smutljiva i varljiva družina koja znatno koči i usporava razvoj bosanskohercegovačkog nogometa.
Za primjer, razgovarao sam s „jednim od uglednijih sudaca“ o sudbini Čelika, pitao sam (naivno, dakako) može li se spasiti od ispadanja. Može, odgovorio je moj sugovornik, ako mu „legnu neke velike, bijesne pare“. On, taj sudac dakle, niti jednog momenta sudbinu Čelika nije vezivao za kvalitet igre, za eventualna pojačanja, za takmičarsku sreću. Samo za novce, ništa drugo.
Možda će netko reći da u novcima i jeste sve, ali pouzdano, moj sugovornik nije govorio u tom kontekstu. On, kao i ogromna većina sudaca, sve gleda kroz sadržaj najlonske vrećice kojim ih klupski poklisari „časte“ u prigradskim krčmama uoči utakmice.
Stoga s nekom zebnjom očekujem nastavak Premijer lige. Ne zbog toga što sam puno očekivao, nego iz bojazni da nekom od „uglednika“ ne padne na pamet da pokuša vratiti Ligu 16, a kao argument uzme ovu, tekuću sezonu, koja, barem u jesenskom dijelu, nije ispunila očekivanja. No, bilo je puno težih momenata u ligaškim natjecanjima u BiH, bilo je lošijih suđenja, bilo je gorih navijačkih ispada. Pa smo preživjeli.
U svakom slučaju pred nama je proljeće strepnje i nade.