Da je Bosna i Hercegovina kojim slučajem Kolumbija, igrači Sarajeva Nermin Crnkić i Edin Rustemović bi završili u kakvom kanalu, nakon utakmice na Pecari. Srećom pa nije.

Svi koji iole prate fudbal dobro znaju ko je bio Andreas Escobar i kako je završio. Za one koji ne znaju, riječ je o kolumbijskom fudbaleru koji je tokom Svjetskog prvenstva 1994. godine postigao autogol u susretu protiv domaćina turnira SAD-a. Umjesto u korner, lopta se nesretno odbila u mrežu za vodstvo SAD-a od 1:0. Kolumbija je na kraju izgubila utakmicu 2:1, te se s dva poraza u dvije utakmice oprostila od borbe za plasman u drugi krug takmičenja.

Nakon povratka u domovinu ubijen je ispred kafića u Medelinu, ubojica je vikao “Goooool” za svaki od 12 metaka kojima ga je pogodio, imitirajući pritom južnoameričke nogometne komentatore.

Sarajevo je sinoć gostovalo Širokom Brijegu u revanš meču finala Kupa BiH, poraženo je nakon penala. Tokom igre Nermin Crnkić je promašio prazan gol, dok je Edin Rustemović bio neprecizan za bijele tačke u penal seriji.

Po povratku u Sarajevo ovaj duo je mogao doživjeti Escobarovu sudbinu, ali na sreću nije.

”Nakon susreta našim igračima Edinu Rustemoviću i Nerminu Crnkiću upućene su izuzetno ružne prijetnje od strane pojedinaca. Nepoznata grupa pojedinaca je čak Rustemoviću otišla na kućna vrata, gađali su prozor, dozivali su ga, a u stanu je bila njegova porodica, sama, preplašena, kojoj su prijetili. Takvo ponašanje je za svaku osudu! To prelazi granice razumnog ljudskog ponašanja i klub će uraditi sve da zaštiti svoje igrače od takvog ponašanja. Edin Rustemović je igrač koji tri godine nastupa za Sarajevo, bori se za ovaj dres. Glavom ide na kopačku protivnika, igrao je povrijeđen u više navrata, svoje zdravlje je stavljao na drugo mjesto kada je klub u pitanju i prilikom izvođenja penala, odlučno je digao ruku da izvodi penal. Stvar je sportske sreće ili nesreće u ovom trenutku što lopta nije završila u golu, ali, da li je to razlog da se porodici prijeti i dolazi na kućna vrata?! Nerminu Crnkiću stižu poruke, gdje mu se prijeti životom. Pričamo o momku, koji je drugi strijelac ekipe i koji je klubu donio mnogo radosti u ovoj sezoni. Kakvu poruku mi šaljemo na ovaj način?! Kako uopšte poslije ovoga Sarajevo da dovede igrača u svoje redove, trenere ili omladince?! Ponavljam, klub će uraditi sve što je u mogućnosti da zašititi svoje igrače u potpunosti u skladu sa zakonskim okvrima, jer smo svjesni da je ovo djelo neodgovornih pojedinaca”, otkrio je predsjednik Skupštine FK Sarajevo, Valentin Ilievski.

Nemili događaji koji su definitivno etiketirali Bordo klub, a pojedinci očigledno nisu razmišljali o posljedicama. Kada su im glave ohladile vjerovatno su shvatili da su pogriješili.

Navijačima Sarajeva polako prelazi u naviku da napadaju prvotimce kluba za kojeg navijaju. Još krajem augusta nakon gostujućeg remija protiv Radnika grupica navijača tima sa Koševa napala je igrače i stručni štab u mjestu Stupari koje se nalazi kod Lukavca, polupavši stakla na autobusu Centrotransa koji ih je prevozio iz Bijeljine u Sarajevo.

Igrači dolaze i odlaze, međutim klub je taj koji ostaje zauvijek. Nakon sinoćnjih dešavanja postavlja se pitanje da li će neki igrač smjeti potpisati ugovor sa FK Sarajevo, a da ga ne dočekaju prijetnje smrću ukoliko promaši kolosalnu priliku.

Ako se šta ne smije i ne može prigovoriti fudbalerima Sarajeva u ovoj sezoni su borbenost i zalaganje na terenu. Svako ko je pogledao makar jednu utakmicu ekipe koju predvodi Mehmed Janjoš je to odmah mogao primjetiti. Svako ko je igrao fudbal, bilo profesionalno ili rekreativno treba i mora biti svjestan činjenice da su promašaji normalna stvar i da je fudbal nepravedna igra. Fudbal ima mnoštvo nepisanih pravila, a jedno od njih je da ne pobjeđuje uvijek bolji.

(R.S./Sportske.ba)