PIŠE: Mladen Bošnjak
I ja bih se, prema sveprisutnoj i u Bosni i Hercegovini općeprihvaćenoj logici, trebao duriti na selektora nogometne reprezentacije Roberta Prosinečkog. Naime, dvojica bližih mi rođaka „šutaju“ loptu negdje na mađarskim salašima i rumunjskim strninama, i pritom, napumpani roditeljskim ambicijama, ozbiljno razmišljaju o „najdražem dresu“.
Ali, ni najmanje se ne durim, naprotiv. Izuzetno me kod Prosinečkog veseli nekoliko stvari. Prva, zdravstveni oporavak, druga – neprezanje ni od kakvih lažnih autoriteta, izbjegavanje bilo kakvih kadrovskih „nabacivanja“. Treća, hladnokrvnost i racionalnost u komunikaciji s medijima, dakle, s javnošću. Veseli me, na koncu, što ga u ovom trenutku imamo za selektora.
Naravno, kost koju čangrizala glođu već neko vrijeme zove se Asmir Begović. Šta hoće? Da oni sastavljaju momčad? Umjesto da selektora puste da izabere i da za izbor odgovara. Sad bi anonimusi plakali usta s imenom i karizmom Roberta Prosinečkog. Ne valja pos'o!
Meni, na neki način, klecaju koljena pred izbornikovom biografijom. Znaju li njegovi kritičari šta je čovjek postigao u poslu kojim se bavio. Sve! Vrh! Dodirnuo nebesa! Znaju li da je svojim utjecajem i autoritetom on praktično instalirao bivšeg pomoćnika Nikolu Jurčevića na klupu Azerbejdžana. A utjecaj i autoritet stekao je radom i rezultatima. Našu je reprezentaciju Robert Prosinečki posjeo na sami vrh skupine Lige nacija. Treba li spominjati zvjezdane igračke domete? Pusta zlata i kolajne?
To bi bilo isto da je autor ovih redova ovjenčan svim priznanjima, od mjesne zajednice do Pulitzera.A, nije!
Sad bi sve to trebalo osporiti zato što nije pozvao spomenute rođake?!
To nam se nebi smjelo dogoditi. Preskupo smo platili blaćenje također velikog Safeta Sušića, i njemu je oko vrata visio teret nepozivanja provincijskih trčkarala koja su imala „poguranac“ lokalnih političara i smutljivih menadžera. Ne smijemo se igrati s autoritetima jer ih imamo izuzetno malo. Na svakom meridijanu kugle zemaljske spomenite Roberta Prosinečkog, svi će znati o kome se radi, svi će skinuti šešir. No, niti jednog kantonalnog dužnosnika ne znaju niti u susjednoj općini, ni jednog ministra, ni političara uopće. Svijet u našoj avliji razaznaje tek ponekog umjetnika, nogometaša… I to je sve.
Robert Prosinečki zaslužuje podršku svih u Bosni i Hercegovini. On, pak, treba uzvratiti rezultatima. S kim će ih ostvarivati, isključivo je njegova stvar. On je jedan od rijetkih autoriteta uopće koji dolaze iz Bosne i Hercegovine. Makar samo u danima kad su utakmice reprezentacije, ali „pika“ se da je naš. Nastojmo da to stanje potraje. Podržimo selektora! Svi, bez ostatka!
A rođaci nek’ i dalje sanjaju po mađarskim pustarama i rumunjskim ledinama.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.