Najveći uspjeh od priznavanja N/FSBiH od strane FIFA-e i UEFA-e fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine doživjela je plasmanom na Svjetsko prvenstvo koje je 2014. godine održano u Brazilu.
No, 21 godinu prije najvećeg uspjeha Zmajeva rijetki su uopće znali za zemlju koja se u to vrijeme borila za goli opstanak, a pogotovo za njene fudbalere. Upravo na današnji dan prije 25 godina fudbalska reprezentacija naše zemlje odigrala je svoj prvi, doduše nezvanični, susret.
“Protivnik” ili bolje reći domaćin selekciji zemlje kojom je harao rat bio je belgijski Genk, a naš tim je slavio s 3:1 u tom meču.
Belgijski klub za koji je u to vrijeme igrao rahmetli Suvad Katana, bio je prvi tim koji će odmjeriti snage sa tadašnjim Ljiljanima, koje je sa klupe predvodio Enver Ališić, jer selektor Mirsad Fazlagić nije uspio na vrijeme izaći iz BiH kako bi stigao na utakmicu.
Trinaest dana nakon utakmice u Genku najbolji bh. fudbaleri odigrali su i drugu prijateljsku utakmicu, i to u njemačkom Koblenzu protiv Kaiserslauterna, u kojoj je naš nacionalni tim poražen s 4:1.
Za Bosnu i Hercegovinu tada su se odlučili igrati Enver Lugušić, Merdan Ibrahimović, Anto Jakovljević, Mirsad Baljić (Zürich), Refik Šabanadžović (PAOK), Suad Katana (Genk), Faruk Hadžibegić (Sochaux), Davor Jozić (Cesena), Mehmed Baždarević (Sochaux), Demir Hotić (Kaiserslautern), Blaž Slišković (Pescara), Safet Sušić (PSG), Haris Škoro (Zürich), Semir Tuce (Luzern), Meho Kodro (Real Sociedad) Predrag Jurić (Atletic Marabella), Husref Musemić, (Twente), Senad Merdanović (Autobum), Mirza Kapetanović (Kickers Offenbach), Ismet Mulabdić (Šibenik), Ibrahim Duro (Šibenik) i Edin Hadžialagić.
Zanimljivo da su čak četverica fudbalera koji su igrali za BiH u Genku kasnije obnašali selektorsku funkciju. Nakon Hadžibegića i Sliškovića, Safet Sušić je napravio najveći uspjeh i plasirao se na Mundijal, a njega je naslijedio Mehmed Baždarević.
(Faktor.ba)