Nakon nekoliko mjeseci pauze nastale zbog koronavirusa, počela je 18. po redu sezona Premijer lige, koja sada nosi naziv m:tel Premijer liga. Iako se sa fudbalskim ligama krenulo nakon rata, za premijernu sezonu se uzima sezona 2002/03, u kojoj su po prvi put bili ujedinjenji klubova iz oba entiteta.
Premijer liga je napunila 18 godina postojanja, dopla je do punoljetstva, a mnogo toga tek treba da se uradi kako bi se vratili tamo gdje smo bili do 1992. godine, kada smo u svakoj sezoni evropskih takmičenja imali barem po jednog predstavnika.
Sjetimo se Baždarevićevog Željezničara, Papetovog Sarajeva ili Tucinog Veleža…
Punih 18. godina od prve sezone Premijer lige je prošlo i može se reći da je situacija u bh. fudbalu bolja nego ikada. Infrastruktura se konačno počela popravljati i obnavljati od ratnih rana prouzrokovanih agresijom na BiH.
Fudbaleri više ne bježe glavom bez obzira iz naše lige, te se konačno mogu nazvati profesionalnim fudbalerima, koji 24/7 žive fudbal.
U ovih 18 godina mnogo se puta promijenio format takmičenja, smanjivao se broj klubova, smijenjivali su se učesnici elitnog ranga bh. fudbala, a u 18. sezoni Premijer lige smo konačno dobili nešto za čim čeznemo. To je fer i korektna borba nikada ujednačenijih protivnika, gdje svako svakoga može pobijediti.
Ovo je prva sezona Premijer lige u kojoj apsolutno nema izričitih favorita za titulu, te se skoro cijela liga bori za titulu prvaka. Nikad jači Velež, odlični Borac, Radnik, Široki Brijeg, tu su kao i uvijek Željezničar, Sarajevo i Zrinjski, veoma jaka ekipa Tuzla Cityja, bijeljinski Radnik koji je uvijek neugodan…
Budućnost nosi mnogo toga dobrog bh. fudbalu. Iako još nemamo značajne rezultate u Evropi, sa ovakvim radom i trudom za par godina ćemo sigurno napraviti veliki iskorak. Konkurencija će nas na to natjerati, a samim tim ćemo konačno i iz naše lige početi crpiti potencijalne reprezentativce.
Fudbaleri, kao ključni akteri svega ovoga, nikada nisu imali bolje uslove, te se nikada sa fudbalerima nije jače radilo. To pokazuju i rezultati, a kada pogledamo neka imena u m:tel Premijer ligi, sve će nam biti jasno. Tu su: Amar Rahmanović, odlični veznjak Sarajeva, Semir Štilić, bivši reprezentativac BiH i ujedno najbolji fudbaler lige. Tu je Tino Sven Sušić, Besim Šerbečić, Ivan Lendrić, Vladan Kovačević, Nemanja Bilbija, Brandao de Souza, Mehmed Ćosić, Stojan Vranješ…
Ne treba zaboraviti ni trenere. Konačno se promijenila garnitura stare generacije trenera, koja je zamijenjena novom, modernom generacijom. Moramo izdvojiti Feđu Dudića koji je preporodio Velež, Tonija Karačića koji čini čuda sa Širokim Brijegom, Amar Osim koji je jedan od najboljih trenera u historiji takmičenja, Vinko Marinović, Zlatan Nalić…
Mnogo dobrog nas sigurno čeka u budućnosti, samo ne smijemo stati. Posljednjih par godina rada je pokazatelj da se može mnogo toga ukoliko se radi pravilno, a ni uspijeh u Evropi neće izostati ukoliko se nastavi trend pozitivnog sportskog rada, te prepoznaanja vlastitih talenata.
(S.T./Sportske.ba)
