Piše: Mladen Bošnjak
Ne sjećam se da je neki trener napravio potez sličan Ibri Rahimiću. Iz prilično komforne situacije u Kaknju upao je u konfuznu i neizvjesnu Veležovu stvarnost. Stvarnost punu nepoznanica, trzavica, zavisti, jala, dugova… Punu svega osim sportskih rezultata.
Hajdemo pretpostaviti da će Rahimić izvući “Rođene” iz sramotne zone ispadanja iz Federalne lige, da će spriječiti najveću blamažu u stoljetnom bitisanju kluba. Samo po sebi, odmah se nameće pitanje: Šta onda?! Kako dalje?
Povratak Veleža u Premijer ligu (skloniji patetici rekli bi: tamo mu je i mjesto) imperativ je od kojega uprava i struka ne smiju bježati, to je sasvim legitimni i razumni cilj, samo se mora pronaći način i put do njegovog ostvarenja. Sad zasad, jedini je izlaz kupovina igrača. Ali, ne smiju se ponavljati katastrofalne greške iz protekloga desetljeća koje su preskupo koštale, ne smiju se dovoditi prosječni i ispodprosječni igrači koji su ugušili i ono malo mladih igrača odgojenih u vlastitoj školi.
Naravno, sve ovo vrijedi za naredne sezone, ove je godine opstanak prioritet, to je glavni zadatak Ibre Rahimića. Ostaje otvoreno pitanje ima li on viziju za dalje, jeli on kapacitiran da ostvari želje navijača “Rođenih” koje ponekad znaju biti i prilično nerealne. Hoće li imati iza sebe jaku upravu, hoće li imati karizmatičnog predsjednika kao što je imao u kakanjskom Doboju? Hoće li se konačno u Titovoj pojaviti uprava koja će struci omogućiti apsolutnu samostalnost i autonomiju u radu, uz osiguranje optimalnih uvjeta.
Hoće li konačno netko kao prioritet shvatiti omladinsku školu, hoće li se istaknuti pedagozi i stučnjaci pozabaviti nedvojbeno talentiranom mostarskom djecom i omogućiti Veležu da drugo stoljeće svojeg postojanja započne kao stabilan i respektabilan bosanskohercegovački ligaš? Teško je reći, ali od tog pitanja, kao krucijalnog i sudbinskog, ne može se pobjeći.
Hoće li se, i kad, u Veležu početi razmišljati o privatizaciji, možda je rano govoriti. Možda i neukusno u ovakvoj situaciji. Ali, jednom će se i to morati dogoditi. Da to i nije tako bolno, i tako loše, navodim primjer Osijeka koji je, kad je privatiziran, za pola godine od ponora Druge lige došao na prag Europe.
Ibro Rahimić je svakako prvi korak ka spasu Veleža, ka izbjegavanju potpune blamaže i sramote. Bilo bi dobro kad bi se ponovila priča iz Mladosti.
