Piše: Sanel MUMIĆ
Sudbina je kao rijeka, ne pitate kuda ploviš, sama nosi svojim tokom – tako je počeo tekst objavljen u Avazovom „Sportu“ o sretnoj ljubavnoj priči Hasiba Mahmića vođe navijača „Ljuti Krajišnici“ iz Bosanske Krupe i Denise Siočić, tada članice navijačke grupe „Armija zmajeva“ iz Živinica.
Osjećam potrebu iz više razloga da napišem nekoliko redaka. Autor sam teksta u Avazovom „Sportu“ koji je izašao 16. oktobra 2013. godine, na dan kada je Hasib sa prijateljima Almrom Kasumovićem i Vildanom Pehlićem izgubio život.
Tog dana, 16. oktobra 2013. godine u jutarnjim satima otišao sam do trafike i kupio „Sport“. Listao sam stranice, čitao o reprezentaciji, željama naših navijača i ljubavnoj priči s tribina. Oni su planirali vjenčanje u Brazilu.
Poslijepodne kada sam vidio da su poginula trojica navijača naše reprezentacije, obuzela me tuga. U tom trenutku javila mi se Denisa i pitala, da li znam ko su poginuli. Napisala mi je da joj se Hasib ne javlja cijeli dan. Rekao sam da se ne brine, pokušat ću saznati i javiti više informacija.
Pretražujući na internetu informacije o tragediji pronašao sam fotografije s lica mjesta nesreće. Poslao sam Denisi ne sluteći da bi to mogao biti on.
Denisa je samo rekla: „Ne, moj Bibo. Moj Bože“. I ja sam bio šokiran.
Pribrao sam se i kazao joj:
„Nisu svi mrtvi, možda je živ“, iskreno se nadajući da nije onako kako sve piše. Mediji su već objavili identitet poginulih, među njima su bili inicijali rahmetli Hasiba.
I sam u šoku, pitam se: „Bože dragi, zar i ja da budem dio ove sudbine?!“
Na Facebooku sam postavio tekst o Denisi i Hasibu, objasnivši o čemu se radi. Bio sam jako tužan i pogođen sudbinom dvoje ljudi. Razmišljao sam, dok se su se štampale stranice „Sporta“ na kojima je Hasib s bh. javnošću želio podijeliti svoje želje, on je okončao ovodunjalučki život.
Javio mi se bh. košarkaški reprezentativac Emir Sulejmanović i sam u nevjerici zbog tragedije, pokazavši mi video.
Pitao me: „Je li to ovaj momak? Pogledaj šta je rekao“. Pogledao sam intervju s navijačima, Među njima i Hasib govori kako navijači trebaju biti dostojanstveni, da ne piju i da oprezno voze. Nevjerovatna posljednja Hasibova poruka.
I sada, tri godine poslije, ne smijemo zaboraviti trojicu patriota, domoljuba, rahmetli Hasiba, Almira i Vildana. Oni su na stotine kilometara prešli da budu dio historijskog trenutka, koji se ne smije zaboraviti.
Sjećam se, pred odlazak navijača u Litvaniju, putem facebooka komunicicrao sam sa rahmetli Hasibom i njegovom djevojkom Denisom, koju sam i lično poznavao.
Zaljubljeni, sretni, imali su planove. Hasib mi je tada rekao da bi volio u Brazilu krunisati ljubav.
Želio sam njihovu ljubav podijeliti s Vama.
Oboje vole domovinu, reprezentaciju. Iz te ljubavi i oni su se zavoljeli. Željeli su započeti novi zajednički život. Njihova priča je bila prožeta emocijama. Govorili su o planovima. Imali su želju da se vjenčaju u Brazilu. Za njih to nije bilo nemoguće.
U nedjelju 10. oktobra 2013. godine, u večernjim satima Hasib mi je pisao.
„U Brazilu, realno gledajući, bitno je da sad prođemo u Litvaniji gdje sutra putujem i rado bih da je Denisa sa mnom da slavimo taj historijski trenutak. Ako prođemo grupu vidim BiH u četvrtfinalu jer pokazaće se oni još bolje jer su klasa od igrača, samo da još ovi noviteti da se pokažu pored Izeta i Bičakčića, svi su potrebni našoj zemlji. BiH će pisati historiju, vjerujte mi akoBogda.“
Na kraju je dodao, ako izađe (tekst) javite mi, biće mi drago da pročitam i čuvam tu priču, da kad ostarimo, sjetimo se ovih dana. Hasib nije dočekao da čuva uspomenu. Ali zato smo mi tu da se sjećamo hrabrih navijača i zajedno sačuvamo sjećanje na Hasiba, Almira i Vildana.
