I u prvom mandatu Admir Smajić je molio da struka, sportski segment ima kakve takve uslove za rad. Nekoliko prvoligaša ima sređenije stanje i uslove nego Sloboda.
Najviše zaslugom igrača i stručnog štaba, kojeg su činli: Mile Lazarević, Gradimir Crnogorac, Ermin Ribić, Mustafa Peljto, doktor i maseri, Sloboda je u “zlatnoj sredini”, a ne na začelju. Na posljednoj poziciji gdje je Zvijezda 09. Među zaslužne svakako spadaju uposlenici, koji mjesecima ne primaju plaće. Koje su redovnije i pristojnije u “Kozlovcu”, zatvoru poluotvorenog tipa u Tuzli.
Sadašnja je Uprava Slobodu dovela do bankrota. Sretna je okolnost da imaju “šeika” Jasmina Imamovića, koji galantno troši budžetske pare, a “gazde” Slobode daju kojekakvim mešetarima.
Kad se već tako razbacuje narodnim parama gradonačelnik je već jučer trebao smijeniti nesposobno aktuelno vodstvo. Još je čudnije i bezobraznije da oni sami ne žele odstupiti.
U sjeni borbe za fotelje, čelne pozicije, jedan “čovjek” je ostavljen na cjedilu. Admir Smajić, proslavljeno igračko ime, nekadašnji jugoslovenski i bh.reprezentativac je u nekoliko navrata napuštao pripreme, kako bi izmolio da se igračima plati zarađeno. I sam je posuđivao novac nekim igračima. Klečao je s Miletom i molio igrače da ne prekidaju s treninzima, kako bi koliko toliko održali takmičarsku formu.
Dok su ostali premijerligaši reprezentativnu pauzu koristili da osvježe ekipu, dodatno uigraju linije, Slobodin stručni štab je po tuzlanskom kantonu, od Mramora do Bukinja održavao kondiciju. Na svježinu i na “horuk”, uz neviđenu podršku svih “slobodaša” savladan je Borac na Tušnju, ali ne i prejaki Zrinjski. Nakon remija u Zenici, Lazarević je odstupio, a Uprava brže bolje najavila Marina Bloudeka kao mogućeg trenera. Navodno je iskusni trener zbog nezadovoljstva navijača, koje su iskazali na društvenim mrežama, odustao od dolaska na Tušanj. I njemu je, valjda jasno da su odbrojani dani pojedincima koji su ga nagovarali da preuzme trenersku poziciju.
Kako je došlo do toga da se pojavi Bloudek kao mogući trener? Pa, jednostavno. Sloboda je, navodno sportskom centru u Međugorju i njenom vlasniku dužna pedesetak hiljada KM. A Bloudek je bio šef nogometne škole u Međugorju. I tako bi došlo do “prebijanja” i vraćanja duga. Znači li to, da bi vlasnik hotela “Tuzla”, danas-sutra mogao za trenera ponuditi šefa sale, zbog eventualnog duga. Eto, gdje su doveli klub koji ove godine obilježava stoti rođendan. Jubilej kakvim se malo klubova u Evropi može pohvaliti.
Pored toliko Slobodinih trenera, gazde hotela i restorana, umjesto računa i opomene šalju svoje ljude na klupu Slobode. I zato je Sloboda na rezultatskom planu ostvarila svojevrsni podvig. I ne čudi što je legendarni Vojo Milošević, jedan od najstarijih “slobodaša”, nekadašnji predsjednk kluba, prije dva mjeseca jasno i glasno upozorio.
“Čujem da predsjednik Slobode, ne znam ni kako se zove, radi u Sarajevu. Gdje to ima. U naše vrijeme to nije bilo moguće”- poručio je s govornice Milošević i zaradio aplauz na promociji knjige “100 godina Slobode”, autora Almira Šećkanovića. Sead Kozlić niti ne pomišlja na ostavku.
(M.M.)
