Takvi ljudi su rijetkost. Na nogometnoj sceni. Pa i uopšte. Ako ne poznajete osobno Ljupka Petrovića znat ćete o njemu ono što klikom na “google” može svako u nekoliko sekundi saznati. Međutim, ako barem jednom popili kafu s ovim stručnjakom bit ćete u dilemi; nećete znati je li Ljupko kvalitetniji čovjek ili kao stručnjak. A bio je evropski prvak s Crvenom zvezdom. Među pet najboljih trenera svih vremena na ovim prostorima. I samo se takvom iskrenom, korektnom, naizgled naivnom, čovjeku moglo desiti ono da kao trener traje samo 24 sata. Desilo mu se to u BiH, u Sarajevu, kada je na velika vrata stigao na Koševo.

Petrović se vratio “na mjestu nesreće”… Došao je na poziv prijatelja Damira Šehića, koji ga je ispratio kada je napuštao Koševo. Sada je stigao kao “siva eminencija'” Glishe Gancheva, gazde i predsjednika bugarskog kultnog kluba CSKA. Nije trener ni sportski direktor, već nešto kao savjetnik, čovjek od posebnog povjerenja.

S aerodroma je produžio na Koševo gledao susret Sarajeva Krupe. Premda nije bilo specijalne najave, u loži nije ostao neprimjećen. Prilazili su mlađi i stariji da se fotografiraju i razmjene “po koju” s Ljupkom.

Jednom se Petrović posebno obradovao.

“Znate što me obradovalo najviše. Vidio sam Seju Jesenkovića nakon, ne znam ni sam koliko godina. Kakav je to bio igrač? Lav, “ubica dječjeg lica”. Nemate pojma kako me obradovao susret sa Sejom”, otkrio je Petrović.

Očekivao je trijumf Sarajeva, pohvalio Husrefa Musemića, kao igrača i trenera, onda dodao sljedeće.

“Ovaj Lazić je odličan igrač. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali ne znam kako je ovako kvalitetan igrač “zalutao” u bh.ligu. Lazić može igrati u klubovima lige petice. Dopao mi se i mladi stoper Krupe. Raspitivao sam se nakon utakmice kod prijatelja Buce Ilića. Jako nadaren “dečko”. Ima sve predispozicije da izraste u dobrog igrača”, hvalio je iskusni stručnjak najbolje pojedince na koševskoj utakmici.

Zimus se angažirao da u Bugarsku dovede Rifeta Kapića, odličnog veznjaka koji ima ugovor s Grashopersom. Kapić je bio vratima španske La lige gdje bio pred potpisom ugovora za Huescu, ali je njegov sarajevski prijatelj i saradnik jedne menadžerske agencije, učinio sve da Kapića iz Evrope vrati u BiH. Jer mu je dosadilo gledati utakmice s tribina, pa je s Kapićevim dolaskom osigurao sebi mjesto u svečanoj loži.

“Kapića sam želio dovesti u CSKA, jer posjeduje određeni kvalitet. To je sve što ću reći”, kazao je Petrović.

Tokom susreta s Petrovićem neizbježna tema bio je “automat” s Arkanom. Što je bio “krunski dokaz”, da kao takav nije za trenera Sarajeva. Ondašnja uprava Sarajeva našla se pred zidom i pritiskom navijača, kakodomaćih tako i rivalskih klubova. Nasjeli su na spin, priznali su brzo iz FK Sarajevo, na fotomontažu nedobronamjernih, ali bilo je kasno.

“Duša me boli zbog svega što se desilo. Meni možete prikačiti da volim kapljicu, da sam ovakav ili onakav, ali da mi smjeste poziranje s Arkanom, to je zadnje nešto najniže koje je smišljeno došlo iz neke kuhinje. Ja koji sam cijeli život bio s Muslimanima,Hrvatima, sa svima nacijama, prije svega ljudima, označen sam kao neko ko je nacionalista. Pa moj dugogodišnji je prijatelj Rizo iz Osijeka, pa Smajo iz Broda… Ma mogao bih vam do jutra nabrajati ljude raznije vjera. Za većinu nisam ni znao koje su nacionalnosti, obilježen sam. Sve je to (ne)djelo zlih ljudi. A tako sam silno želio voditi Sarajevo, jedan od najvećih klubova na ovim prostorima, uz bok “velikoj četvorki”.

Sjetio se kako je sve počelo kako se samo poželjeti može.

“Odradio sam jedan trening. Pogledam okolo puno raje. Oduševljeni, a ja sretan da sam u klubu s kojim sam imao velike planove”…

Nakon prespavane noći “ferman” mu je donio Damir, koji ga dočekao u Sarajevu .Bio mu domaćin, vodič…

“Spremao sam se do kluba kada me nazvao Damir Šehić i rekao: Nije dobro “šefe”. Mislio sam na sve, ali na ono što će mi kasnije reći direktori Selimović, Ibraković i drugi ljudi iz kluba. Kada sam shvatio šta mi je napakovano, pribrao sam se od šoka i rekao da sazovu na press. Iako je bila opcija da sve prenoći, ja sam rekao. Ne, hvala lijepo. Ne želim biti teret klubu. Vraćam se kući. Pozdravio sam se sa svima i krenuo na kafu s Damirom i Zlatanom u restoran u Avazovom tornju. Nećete vjerovati, dok sam na aerodromu čekao let, iz kluba su me zvali da se vratim. I oni si znali da je namještaljka, ali im je valjda trebalo vremena da “odbiju sve napade”. Zahvalio se sam se, i, evo me opet u Sarajevu, s pomiješanim osjećajima”, pričao je Petrović kod “Hosa u Romi”, gdje se jeda najbolja hrana, s najboljom mezom i ostalim delicijima. Gdje je čak dobiti i bezalkoholno pivo.

Ljupko je svakih desetak minuta bio na mobitelu. Kao telefonista na centrali. Prijatelju su zvali Fuku Muzurovića, Slobodana Janjuša, Ivicu Osima… Jedan mu je poziv izmamio suzu.

Na drugoj je liniji Džeko. Ne Edin, već prezimenjak mu. Jasmin Džeko,nekadašnja “haubica” Osijeka, Dinama, Spitala… Eurogolovi i kolosalne igre u Osijeku i Dinamu dovele su Džeku u jugoslovensku reprezentaciju.

” Pa, gdje si Jasmine. Ne znaš ko je… Ko je bio kum tvojoj djeci? Da, daaa, ja sam,tvoj “šef”. Evo me u šeher Sarajevu”…

U dvadesetak minuta raspitali su se o porodicama, zakazali novi susret. U Sarajevu, Austriji, Bugarskoj, Novom Sadu… Gdje ih put navede. Kao i Ljupko i njegov pulen Jasmin sjedio je s prijateljem Maidom,biznismenom,humanistom i sportskim radnikom koji vuče korijene iz BiH. Maid u Austriji uživa veliku reputaciju u sportskim drugim krugovima, a za njega se zna da ne propušta utakmice reprezentacije BiH.

“Dobri ljudi,mogu biti samo s jednako tako dobrom rajom, jednoglasno se složili šef i učenik. Ljupko i Jasmin Džeko, koji se “našli” nakon ko zna koliko godina. Dirljivi su bili razgovori s Fukom Muzurovićem i Čobom Janjušem. I s njima je dogovorio druženje. S Čobom u Beogradu, a Fuko će biti domaćin u čuvenoj aščinici kod Hadžibajrića.

” Kako bas je Fuko prije skoro trideset godina častio pitama, kada sam sa Zvezdom bio na pripremama tu na Igmanu”, prisjetio se Petrović, a Janjuš svoje zadovoljstvog zbog “virtualnog susreta” s Petrovićem podijelio s fb rajom.

Negdje pred ponoć, nakon malog “incidenta” u “Romi”, kada je gazda “Hos” posluživao, možete vjerovati i ne morate, čajem, voda je zalila gazdu i goste. Sve je završilo s osmjehom, šalama, dosjetkama…

Jutro je donijelo novi protokol. Damir i Ljupko su šetali čaršijom, svratili na ćevape kod Ferhatovića. Petrović se slikao pored slike legendarnog Asima Ferhatovića Haseta. Za kojeg je rekao da je jedan od najboljih ljudi i igrača na ovim prostorima. Popodne je pratio utakmicu Olimpika i Viteza, a navečer je krenuo na Grbavicu, gledati Osimovog Želju. Nihad Selimović, predsjednik Željezničara, sa posebnim je zadovoljstvom pripremio mjesto u svečanoj loži. Baš kao što je to učinio Emir Hadžić, sportski direktor Sarajeva.

Sa Ljupkom Petrovićem i o Ljupku mogli bi se pisati romani.

(S.S./Sportske.ba)