Premda su Darko Ljubojević i Vinko Marinović na poduži spisak za Američku turneju uvrstili nekoliko internacionalaca, znalo se da niti jedan iole ozbiljan klub neće pustiti igrače ako to nije FIFA-in termin. A ovaj, kada igramo s Amerima i Meksikancima, to nije.
Računalo se na to, pa su, kao u kvizu Tarika Filipovića, pozvani u pomoć privilegovani menadžeri koji su ponudili svoje igrače.
Ovakve utakmice Savezu zato i služe. Ahmed Pašalić, bivši direktor reprezentacije, godinama je s menadžerskim agencijama ugovarao komercijalne utakmice. Igralo se u egzotičnim zemljama koje su “masno” plaćale. Savez bi dobio mrvice, a najveći dio kolača išao bi u džepove menadžerskih agencija i mešetara.
Stoga ne čudi što nam je najčešći sparing partner reprezentacija Irana. Čak šest puta smo igrali s Iranom.
“Vidio sam kako pojedinci oko reprezentacije u torbi dijele pare. Bilo je to baš kad smo igrali s Iranom”- pričao je svojevremeno Elvir Bolić, nekadašnji golgeter reprezentacije.
Ništa se ne mijenja. Prošlo je petnaest godina, a Iran i dalje reprezentaciju BiH bolje tretira od Brazila.
Svojevremeno je i Sergej Barbarez digao svoj glas protiv avanturističkih turneja po Aziji. Uglavnom kada nisu FIFA-ni termini. I Južna Koreja dobro plaća, pa nije nemoguće da u skorije vrijeme “Zmajevi” sparinguju ovoj azijskoj reprezentaciji.
Vratimo se Iranu. Husnija Arapović, Mišo Smajlović, Blaž Slišković, Meho Kodro, Miroslav Blažević vodili su reprezentaciju na turističko – komercijalne utakmice po Aziji i Americi. Mehmed Baždarević, doskorašnji selektor, protivio se da vodi reprezentaciju u vrijeme ljetnog odmora na Kirin Cupu u Japanu. Bojao se blamaže, ali nakon trijumfa slavodobitno je digao pobjednički pehar jer se nešto i zaradilo.
Dobra je stvar u ovakvim utakmicama testirati što više mladih igrača, poput Menala, Čavara, Šerbečića, Pirića, Beširovića, Mihojevića, E. Ibiševića, Mehanovića, Dilavera… Oni su naša budućnost, za razliku od desetak drugih na spisku kojima će ovo biti debitantski, ujedno i oproštajni susreti u dresu reprezentacije. Oni su tu da popune broj.
Neshvatljivo da se niko iz “stožera” Roberta Prosinečkog nije sjetio, naprimjer Samira Memiševića, Sinana Ramovića, Rifeta Kapića i još nekih domaćih i onih koji igraju u Evropi koji zaslužuju priliku.
