Kroz svoju fudbalsku historiju, reprezentacija Bosne i Hercegovine često je imala „majstore“ u sredini terena, ali isto tako nerijetko smo oskudijevali sa širinom na pozicijama krila.

Sjajnim tehničarima pa i napadačima kojima smo obilovali u prošlosti, nekako je često nedostajalo pravo krilo koje će kada se stvori prostor napraviti višak, pogoditi iz drugog plana, asistirati…Nije da nismo imali majstora na krilnim pozicijama, ali širinu koju bi mogli dobiti u narednim godinama, definitivno nismo nikada imali.

Posljednja prava krila na obje strane terena kojih se pošteno možemo sjetiti su Lulić i Višća, nakon njih uz povremeni bljesak Miroslava Stevanovića i Luke Menala, skoro nikada se nismo mogli pohvaliti naročitom širinom na krilima, što je možda i jedan od glavnih razloga zašto su mnogi selektori bili prisiljeni na formaciju 3-5-2 gdje su bekovi zapravo u cijelosti bili zaduženi za zadatke uz desnu i lijevu aut liniju…

Najezda mladih krilnih igrača

Međutim, ono što se dešava u posljednje vrijeme, itekako je dobar nagovještaj da bi u bliskoj budućnosti, krilne pozicije možda mogle postati jedan od naših jačih aduta. Ne zbog činjenice da se pojavio jedan igrač, nego zbog toga što bi na krilima mogli imati pravu širinu i konkurenciju.

Osim toga, mogućnost igranja sa klasičnim krilima otvara mogućnost za igranje u formaciji 4-2-3-1, pogotovo u momentu kada se Džeko oprosti od reprezentacije. Čak i sa Džekom je moguće ako se npr. Demiroviću namjeni uloga lijevog krila što je poređenja radi znao igrati u Augsburgu.

U nastavku ćemo ipak skrenuti pažnju na nekoliko igrača koji bi u narednom periodu mogli zaoštriti konkurenciju na krilima. Istini za volju, i u posljednje vrijeme BiH je konačno prešla sa dosadnih i tromih 3-5-2 a na 4-4-2, što je opet sistem koji ne zahtjeva uvijek i strogo klasična krila. Ali u budućnosti bi se stvari mogle promjeniti…

Esmir Bajraktarević (PSV)

Bajraktarević je već u debiju za reprezentaciju oduševio domaću sportsku javnost i sjajnom igrom na gostovanju u Nizozemskoj pokazao šta znači kada u timu imate igrača koji će lucidnošću, brzinom i pasovima sa krila napraviti pometnju u redovima protivnika. Esmir je definitivno igrač od kojeg možda i ponajviše očekujemo u budućnosti. Nadamo se da će njegova aklimatizacija na evropski fudbal biti što brža i što uspješnija i da će se u skorijem periodu izboriti za svoje mjesto u PSV-u, što bi i reprezentaciji itekako značilo. Iako može da igra na obje krilne pozicije, primarna pozicija mu je desno krilo.

Amar Memić (Victoria Plzen)

Za Memića možemo reći da je pravo otkriće! Od terena 1. Lige Federacije BiH, preko češke Karvine do velikana Victorije iz Plzena gdje se od zime odmah izborio za mjesto u timu i već polako postaje jedan od ključnih igača češkog tima. Svoj debi za reprezentaciju imao je u Rumuniji, gdje je za kratko vrijeme provedeno na poziciji lijevog krila pokazao izuzetan potencijal. Ono što nas raduje, jeste činjenica da igra redovno, u posljednja tri kola bio je strijelac dva puta. Ove sezone ima statistiku kojom se može pohvaiti sa 10 pogodaka i dvije asistencije u češkom prvenstvu.

Nail Omerović (Osijek)

Lijevi bek, desni bek, zadnji vezni, krilo, napadač – sve je to igrao Nail Omerović u dresu Osijeka. Istina, najčešće na bekovskim pozicijama iako se znalo da je krilo. Shvatio je to Simon Rožman i pružio Nailu šansu na krilu. Od tada, sasvim je svejedno ljevo ili desno, Omerović je najbolji igrač Osijeka i po statistici najbolji dribler HNL-a. Sjajnim partijama u posljednje vrijeme, ovaj 22-godišnjak iz Gradačca skrenuo je pažnju niza evropskih klubova, pa nas ne bi iznenadilo da već ove sezone napusti Osijek u višemilionskom transferu. Za nas je najbitnije da smo dobili još jedno brzo i efikasno krilo. Mnogi ga već vide kao nasljednika Edina Višće sa kojim ga se sve češće upoređuje.

Vinko Rozić (Istra)

Protekle sezone je briljirao u dresu Posušja, što je U-21 reprezentativcu BiH donijelo transfer u redove Istre u kojoj je po mnogima postao otkriće sezone. Posebno zanimljivo je istaći da je svojim golovima rušio velikane hrvatskog fudbala i pogađao protiv Hajduka, Rijeke i Dinama. Ove sezone je na učinku od pet golova i jedne asistencije što je sasvim solidno uzmemo li u obzir da mu je ovo debitantska sezona u HNL-u. Primarna pozicija mu je lijevo krio, ima 21 godinu i u posljednje vrijeme se šuška kako se našao u bilježnici Zvonimira Bobana, novog sportskog direktora zagrebačkog Dinama koji ga navodno već ovog ljeta vidi u dresu „modrih“.

Enver Kulašin (Borac)

Željino dijete a aktuelni fudbaler Borca definitivno je jedan od najvećih dragulja u svlačionici banjalučkog kluba. Jedan od od najboljih igrača i neizostavna karika u timu Mladena Žižovića. Imao je itekako zapažene nastupe tokom odličnih igara Borca u Evropi a u domaćem prvenstvu je na učinku od 11 golova i tri asistencije. Ima 21 godinu i podjednako se dobro snalazi na obje krilne pozicije, iako je primarno desno krilo. Po svemu sudeći, već ovog ljeta mogao bi napraviti iskorak u karijeri i dres Borca zamijeniti nekim od evropskih klubova. Interesa za sada ne manjka a sjajne igre i godine u kojima se nalazi itekako su zanimljivi na evropskom tržištu.

Luka Menalo (Rijeka)

Iako je u posljednje vrijeme imao blagi pad u karijeri i nije previše nastupao, pogotovo nakon odlaska iz Dinama u ljubljansku Olimpiju i brzog povratka nazad, činjenica je da se Luka nalazi u najboljim fudbalskim godinama. Poslije nešto dužeg perioda bez značajne minutaže, Menalo je trebao vremena da se izbori za minute u dresu Rijeke a onda krajem sezone, uspio se izboriti za ozbiljniju minutažu i početi postizati golove. Radomir Đalović mu očito sve više vjeruje i nadamo se da ćemo naredne sezone u dresu Rijeke ponovo gledati Menala na koga smo i navikli. Posebno bitna činjenica je i ta da je Menalo miljenik bh. navijača i u svakoj utakmici kada je nastupio u dresu reprezentacije definitivno je davao svoj maksimum i često postizao bitne golove. Luka Menalo napunio je 28 godina, igra u solidnom prvenstvu u timu koji se bori za prvaka Hrvatske. Ustali li se Luka u dresu Rijeke u narednom periodu, sigurni smo da bi u tom slučaju i reprezentaciji imao šta za ponuditi, barem za još naredna dva ciklusa.

Rješavanje deficitarne pozicije – kao posebno važna činjenica

Pored najbrojanih igrača, raduje činjenica i da je selektor Barbarez pronalaskom Ivana Šunjića konačno riješio i možda najdeficitarniju poziciju u timu, zadnjeg veznog! Ne treba zaboraviti ni Tahirovića koji je konačno došao na svoje u dresu danskog Brondbya ali i Hadžiahmetovića koji se u posljednje vrijeme prometnuo u standardnog igrača turskog Bešiktaša.  Pozicija zadnjeg veznog veoma je bitna u kontekstu potencijalne igra sa krilima, jer kada imate pravog „osigurača“ na sredini terena, onda je mnogo lakše napadati i po bokovima, još kada na sve ove krilne igrače dodamo činjenicu da nam se u posljednje vrijeme otvara i strašna konkurencija na bekovima sa Dedićem, Gazibegovićem, Kolašincem i Malićem, onda uz stabilnu sredinu i dupliranja bo bokovima naša reprezentacija u budućnosti može postati jedan izuzetno ozbiljan i kompaktan tim sa po dva ozbiljna igrača na svakoj poziciji!

M. Kusturica