Izrael je u ratu već više od godinu. Njegovi sportski klubovi i reprezentacije svoje domaće međunarodne utakmice ne igraju na svojoj teritoriji, ali prvenstva se igraju. Tako je i sa nogometnim. Odigrano je šest kola nacionalne lige. Renato Gojković, bivši reprezentativac BiH od ove sezone nosi dres Maccabija iz Petah Tikve. Nekadašnji stoper ruskog Orenburga, koga je Savo Milošević priključio u reprezentaciju BiH, tek ulazi u formu nakon velike pauze i neigranja.
”Bilo je svega ovoga ljeta oko pronalaska novog kluba. Odbio sam nekoliko ponuda, čekajući neku pravu. I onda sam se uplašio da ću ostati bez kluba” kaže na početku razgovora za Sportske.ba Renato Gojković.
”Rizikovao sam dosta čekajući da se javi klub koji će zadovoljiti moje ambicije, kako finansijske, tako i takmičarske. Zanimalo me je da idem na veći nivo. Prvo sam imao ponudu iz Kine, ali ja sam htio u Evropu. Igrao sam za reprezentaciju, iza sebe sam imao dobru sezonu u ruskoj ligi. Odbija sam neke opcije koje mi se nisu sviđale.”
Ponude iz Saudijske Arabije, Kine, Irana, Turske…
Zbog ponude iz Saudijske Arabije skoro je zakasnio za pronalaskom kluba.
”Bila je to dobra opcija. Dobio sam dobru ponudu, ali taj posao je trebalo odobriti Ministarstvo sporta Saudijske Arabije. Dok sam čekao odobrenje odbijao sam neke druge prilike. Agent me je ubjeđivao da sačekam, i ja sam čekao. Odjednom dolazi informacija da ministarstvo neće finansirati nekoliko klubova, tako da sam ušao u septembar opet bez kluba. Javljali su mi se sa Kipra, iz Rusije, imao sam pozive iz Irana i Turske. ”
Maccabi Petah Tikva se javio još ranije, ali je stavljen na čekanje.
”Došao je 10. septembar, moj rođendan, uhvatila me je panika, jer nemam kluba i tada sam konačno shvatio da želim igrati. Nisam želio riskirati da odem u zimu. Ko zna kako bih se vratio u ritam. Odlučio sam potpisati do kraja sezone.”
Izrael je u ratu, no domaće prvenstvo se ne prekida.
”Ovdje su ljudi navikli na neke stvari koje su meni nenormalne. Sirene, uzbuna, opasnost od bombardovanja… Ja sam u gradu dvadesetak kilometara udaljenom od Tel Aviva. Lijepo mi je, dobra klima, fin grad, ali ono što je problem su ratna dejstva. Neugodno je moram priznati. Porodica nije sa mnom. Kada je Iran napao, bio sam na treningu. Prekinut je i svi smo morali u sklonište. Svaki trening centar ima sklonište. Ne znam kako će biti dalje, ali sigurno da ću dobro razmisliti da li ću ostati ako se stvari pogoršaju i ako sigurnost bude upitna. Ovdje, u Izraelu, svaki stan ima tzv. sigurnosnu sobu, upravo za slučajeve kada je neposredna opasnost od bombardovanja, ali opet postoji strah. ”
Ekipa je dobra, cilj je play-off i Kup
Tri puta se našao u zapisniku za utakmice. Prvu je gledao s klupe, na drugoj je ušao na teren nekoliko minuta, a treću je odradio svih 90.
”Ekipa je dobra. Prvenstvo je prilično neizvjesno, osim Maccabija iz Tel Aviva, Maccabi Haife i Hapoel Beer Sheve. Ostali su tu negdje. Igra se presing, sa puno jakih duela, nije toliko taktički, koliko je fizički zahtjevna liga. Ali navikao sam, u Rusiji je bilo slično. Prošle godine je moja ekipa osvojila nacionalni Kup. Ove sezone je cilj da odemo što dalje u Kupu i da se plasiramo u play-off za prvaka u koji ide prvih šest ekipa. Trenutno smo deveti na tabeli nakon šest kola.”
Prešli smo sa klupskih tema na reprezentativnu. Renata nema na spisku reprezentacije koji pravi Sergej Barbarez.
”Iskreno, nisam očekivao poziv za Englesku i Italiju, jer nisam igrao u klubu. Orenburg je odlučio da mi uskrati mjesto u ekipi jer nisam produžio ugovor. Možda sam očekivao neki kontakt, ali nisam ljut. Ne zamjeram nikome. Pratio sam sve utakmice, ali nemam poptuni uvid u to šta se dešava. Vidim da nemamo rezultat, ali koliko mogu primjetiti vidi se pomak u igri. Čitam i dosta kritika na društvenim mrežama, ali smatram da stručnom štabu treba dati vremena, jer ne postiže se rezultat tako lako. Zanemaruje se i jedna važna činjenica, a to je da igramo u A diviziji, gdje su realno vrlo jake reprezentacije, redom bolje od nas. Niko ne može očekivati da pobjedimo Nizozemsku i Njemačku. Jeste, mogli smo dobiti Mađarsku u Zenici, možda smo tu trebali izvući bolji rezultat, ali kad se neke stvari poklope, onda doživiš poraz.”
Anel i Denis su pravi igrači, koji trebaju reprezentaciji
Renato je u reprezentaciji igrao sa Ahmedhodžićem i Hadžikadunićem, momcima kojih nije bilo na posljednjem okupljanju.
”Odlični igrači i jedan i drugi. Anela ne poznajem toliko dobro kao osobu, a s Denisom sam bio cimer. Sjajan dečko, vrlo pozitivna osoba. Kao igrač ne treba trošiti riječi. Igra u HSV-u, u kvalitetnoj ligi. Žao mi je što se to desilo sa Anelom. Žao mi je i Denisa, nadam se da će se vratiti u reprezentaciju. Mislim da je Anelov slučaj dobio previše publiciteta, da to nije trebalo tako raditi, da se miješaju svi. Možda bi sve ispalo drugačije da se razgovaralo iza zatvorenih vrata, da informacije ne cure u javnost. Ovako, ispalo je najgore i za njega i za reprezentaciju. Iskreno vjerujem da će se Hadžikadunić vratiti, jer je odličan igrač i njemu je mjesto u reprezentaciji.”
Na kraju razgovora Gojković je podvukao sljedeće:
”Ne odobravam nikako da se agenti, porodice, prijatelji upliću, da komentiraju nečije neigranje i status u reprezentaciji. To nije u redu. Meni neće pomoći ni moja žena, ni brat, rođak ili prijatelj. Pomoći će mi samo trening i otvoreni razgovor sa trenerom ako ima neki problem. Zato smatram da se sa Anelom i Denisom trebalo možda više razgovarati direktno, jer smo svi odrasli ljudi” rekao je na kraju Renato Gojković.
(E. D./Sportske.ba)
