Azra Hamzić nogometašica SFK 2000 Sarajevo i reprezentativka BiH potvrdila je za Sportske.ba da je odlučila definitivno da završi svoju nogometnu karijeru. Čitavu svoju karijeru provela je u SFK 2000 Sarajevo. u 18 sezona provedenih u Bordo dresu osvojila je 18 titula prvaka BiH i 18 puta prodigla trofej osvajača Kupa BiH.
PRVI NOGOMETNI KORACI?
– Oduvijek sam htjela da treniram nogomet, ali nažalost nisam mogla naći nijedan ženski nogometni klub, pa sam onda počela sa košarkom, atletikom, tenisom i onda je moja mama ugledala najavu za emisiju Arduana show gdje su gostovale fudbalerke SFK 2000, mama je odmah nazvala kontakt telefon i ja sam pozvana da gostujem na emisiji, tu sam upoznala trenericu i igračice i malo nakon toga i počela trenirati, mislim da je to bilo 2004 godine. Od tada pa do kraja svoje karijere sam se zadržala u istom klubu. Kao mlada imala sam priliku da odem u Njemačku gdje sam prošla i probu, ali sam bila jako mlada i plasila sam se tog izazova.
U JAVNOSTI SE SPOMINJE MOGUĆI POVRATAK NA TEREN ILI JE OVO DEFINITIVNO KRAJ TVOJE PROFESIONALNE KARIJERE, MOŽEŠ LI NAM OTKRITI?
– Voljela bih da je istina da se vraćam, jer mi baš nedostaje treniranje, druženje, putovanja, fudbal općenito ali nažalost nije. Mislim da sto se tiče moje igračke karijere da je to kraj, ali moguće je uvijek da ostanem u nogometu možda u ulozi trenera.
DA LI SI PRIŽELJKIVALA OPROŠTAJNU UTAKMICU U DRESU REPREZENTACIJE, DA LI POSTOJI JOŠ NADA DA SE TO DESI?
– Pa svakako da sam razmišljala o tome i možda i priželjkivala poziv nekoga iz stručnog štaba reprezentacije ili ljudi koji su zaduženi za te stvari, ali mislim da sam i ja sama izrazila želju za oproštajnom utakmicom da bi mi se ista omogućila. U suštini nisam tužna ili razočarana zbog toga, ljudi koji su pratili reprezentaciju znaju koliko sam i ja doprinijela istoj i dovoljno mi je da su i oni to prepoznali, ali svakako ako bih u budućnosti dobila priliku da dobijem oproštajnu utakmicu istu bih rado prihvatila.
DETALJI IZ KARIJERE KOJIH ĆEŠ SE UVIJEK RADO SJEĆATI?
– Mnogo toga se desilo u mojoj fudbalskoj karijeri, puno lijepih sjećanja, a one koje bih izdvojila su možda prolazak u 16tinu finala lige prvaka i utakmica protiv Chelsea, jer to klub za koji navijam oduvijek. Iako smo poražene, čast mi je bila igrati protiv Engleskog velikana. Za reprezentaciju je uvijek bila čast igrati, svaki put bi se naježila pri intoniranju himne tako da je svaka utakmica za reprezentaciju bila posebna.
Ostaje žal za tim što sam se povrijedila pred kvalifijacije koje su našoj reprezentaciji donijele baraž i što nisam bila tu da im pomognem.