Fudbalski mag i vizionar Sulejman – Sula Rebac tvorac je najvećeg tima što ga je Velež ikada imao. Okupio je strašnu “škavdru od domaćeg materijala“ i krenuo da diriguje sjajno ukomponovanim orkestrom krajem ljeta 1968. a već u proleće 1970. “Rođeni“ su igrali najlepši fudbal u Jugoslaviji.
Iz Beograda i Zagreba stizale su čestitke i naslovi: “Najbolji se fudbal igra kraj smaragdne Neretve“.
Taj Sulin Velež pokretao je BMW motor, i to ne običan, već satkan od domacih asova.
Bajević – Princ s Neretve je uz Santrača slovio za najboljeg golgetera Jugoslavije. Na pomen imena Duško mora se ustati, moralna vertikala, ljudska i igračka, a da je igrao u Zvezdinom dresu, što ono vole da kažu Mostarci, imao bi 300 nastupa za reprezentaciju i postigao bi 300 golova!
Marić – Leteći Mostarac, bio je prvi golman “Plavih“ i čuvar reprezentacije svijeta – spektakularan parader. Čovjek rekorder, igrač s najviše nastupa u Prvoj ligi Jugoslavije svih vremena (441).
Franjo Vladić – Kulje, to je nadimak iz djetinjstva, ali zvali su ga još – Kompjuter.
Ima Mostaraca koji bi se zakleli: “ U jednom njemačkom računarskom centru pri Herbergerovoj fudbalskoj akademiji u Kelnu, detaljno je analizirana igra Kulje Vladića. Na temelju televizijskih snimaka kompjuteru je zadato da prilikom određenog rasporeda igrača odabere najbolju putanju za završni pas. Izbor kompjutera i ono što se zaista dogodilo na snimku uvijek bi se poklapalo“.
Imao je čuveni selektor Njemačke – Helmut Šen tu analizu kao ispomoć u spremanju prijateljske utakmice protiv Jugoslavije, samo nekoliko mjeseci prije nego što će postati šampioni svijeta 1974. ali nije mu mnogo pomogla. Mostarski BMW provozao je čuveno društvo na čelu sa Bekenbauerom, te Majerom, Hetgesom, Brajtnerom, Švarzenbergom, Floeom, Grabovskim, Uli Henesom, Milerom, Overatom i Heldom.
Jugoslovenski selektor bio je prekaljeni as – Vujadin Boškov. Prije utakmice, uvijek raspoloženi Boškov nije dao posebne upute. Bio je ubijeđen u pobjedu. Pedeset pet hiljada gledalaca pratilo je prijateljsku utakmicu, koja je trebala poslužiti uigravanju njemačkog “Elfa” za Svjetsko prvenstvo.
Marić je uhvatio sa penala Gerdu Mileru “živu loptu“ i odbranio na desetine zicera. I neustrašivi Gerd na kraju je čestitao Mari. Vladić je maestralno dirigovao igrom na sredini terena, a pobijedilo se golom Bajevića 1:0. Veležov BMW porazio je slavnu Njemačku. Marić je u svim njemačkim listovima dobio najveću ocjenu – 10! Tako je to kada se na terenu nalazi Sulin BMW: Princ-Mara-Kulje.
Rebac je najslavnijem Veležovom trilingu pridružio nešto mlađe momke poput Primorca, Čolića, Hadžiabdića, Vukoja, Topića, Okuke, Halihodžića, pa koju godinu kasnije i supertalentovanog driblera Baku Sliškovića.
“Sula je jedan od pionira modernog fudbala u tadašnjoj Jugoslaviji. Početkom sedamdesetih igralo se staromodno, oprezno i sa ciljem da se primi što manje golova, pogotovo kada bi “mali klubovi” igrali protiv “velike četvorke“. Rebac nije priznavao to. Nametnuo je svojoj ekipi autoritet s loptom i bez nje. Uveo je pritisak na protivnika bez lopte i brzu tranziciju nakon preuzimanja. Nametao je brzu igru na gol više i to je njegovoj ekipi donosilo simpatije širom zemlje. Tada su stadioni bili puni, a navijači su išli da uživaju u Veležovoj igri ”, rekao je legendarni trener splitskog Hajduka o Suli – Tomislav Ivić.
Taj i takav Velež što je “igrao za raju i pomalo zanemarivao taktiku”, tri puta bio je nadomak titule. U proljeće 1970. treće mjesto i tri boda manje od šampionske Zvezde. Tri godine kasnije opet su “Crveno bijeli” najbolji, a Velež drugi, da bi 1974. Hajduk bio na tronu ispred Mostaraca zbog bolje gol – razlike.
Najveću utakmicu Sulin Velež odigrao je u revanšu osmine finala KUPA UEFA 1974. Drugi šampionski tim Derbi kauntija – skockao ga Brajan Klaf, igrali Arči Gemil, Kolin Tod, Roj Mekfarland – slavio je na Prajd parku sa 3:1. Od ekipe koja je samo godinu dana ranije dogurala do polufinala Kupa šampiona i tamo ispala od Juventusa očekivalo se da lako odbrani prednost sa svog bunjišta. A dogodio se potpuni brodolom. Bijeli brijeg podrhtava: Primorac 1:0; Pecelj 2:0; u 51. Vladić 3:0. Hektor je smanjio, a Princ s Neretve zapečatio sa penala – 4:1! U četvrtfinalu još jedan skalp u Mostaru – Tvente 1:0. U revanšu, ipak, Holanđani pogađaju u 90. minuti za 2:0 i prolaz.
BMW se raspao kada je Enver Marić prešao u Šalke 1976. A samo godinu dana kasnije otišli su Bajević i Vladić. Zajedno u AEK. Onda je i Sula Rebac odlučio da se povuče. Za kraj jedne slavne ere…
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)