Robin Džabić ofanzivni vezni igrač Sandefjorda, iza sebe ima debitantsku sezonu u norveškoj elitnoj ligi – Eliteserien. Rođen u Ljungbyju, a odrastao u småländskom Älmhultu, ovaj fudbaler bosanskohercegovačkog porijekla govori o izazovima prve sezone na višem nivou, povredi koljena, ambicijama za narednu godinu i mogućem pozivu u reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Dzabić je ranije nastupao za IFK Värnamo i Landskrona BoIS te je ukupno upisao 101 nastup u Superettanu, uz 19 postignutih golova i 15 asistencija. U februaru 2025. napustio je Landskrona BoIS i prešao u norveški Sandefjord u transferu koji je, prema navodima, iznos je bio vrijedan 350.000 eura – jasan pokazatelj njegovog napretka i razvoja.
Debitantska sezona u Norveškoj bila je, kako sam kaže, puna uspona i padova – kako ekipno, tako i individualno.
„Bila je vrlo poučna sezona. Dobio sam potpuno drugačiju sliku fudbala na višem nivou. Tempo je brži, zahtjevi su veći i svaka utakmica traži maksimum“, kaže Džabić.
Ističe da mu je bilo potrebno vrijeme za prilagođavanje, kako na teren tako i van njega.
„Treba vremena da se izgrade odnosi sa saigračima i trenerima. Treninzi su intenzivni, puni tempa i duela, ali ja se u Sandefjordu osjećam jako dobro. Kao igrač koji voli kombinatoriku, morao sam se prilagoditi većem tempu igre. Sve u svemu, zadovoljan sam sezonom.“
Upoređujući švedsku Superettan i norvešku Eliteserien, Džabić naglašava fizički aspekt:
„U Norveškoj je igra znatno fizičkija, tempo je visok i ima mnogo duela. U Superettanu je lakše preuzeti kontrolu nad utakmicom.“
Povreda koja je promijenila tok sezone
Sandefjord je iza sebe imao historijsku sezonu, što cijelom iskustvu daje dodatnu težinu.
„Bila je to sjajna sezona za klub. Osjećaj je bio poseban, veliki korak u mojoj karijeri. Pripreme su prošle jako dobro i sve je išlo u pravom smjeru.“
Tokom ljeta došlo je do nezgodne povrede koljena – meniskusa.
„Povreda je dosta utjecala, posebno na tehniku i pokretljivost. Imao sam rotaciju u lijevom koljenu i igrao sam 6–7 utakmica na tabletama protiv bolova. Na kraju sam operisan 23. oktobra i propustio sam posljednjih šest utakmica sezone.“
Operacija je, srećom, prošla uspješno.
„Oporavak je bio dobar i sada gledam naprijed.“
Očekivanja za narednu sezonu su visoka – i lična i timska.
„Gradimo dalje na onome što je već dobro. Nadam se da će koljeno ostati zdravo. Moj cilj je da postanem standardan prvotimac, da pokažem svoju igru i dokažem se.“
‘’Prihvatio bih poziv BIH’’
Roditelji su mu porijeklom iz Bosanskog Broda, a kao dijete je gotovo svake godine ljetovao u BiH.
„Išao sam svake godine u Bosanski Brod sve do svoje 15. godine.“
Na pitanje o reprezentaciji BiH, odgovor je jasan:
„Bez dileme bih prihvatio poziv. Pratim reprezentaciju, posebno sada kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Sergej Barbarez ima nešto zanimljivo u planu – puno talentovanih igrača i vjerujem da Bosna i Hercegovina može daleko dogurati u budućnosti.“
Kao trenutno najzanimljivijeg igrača izdvaja Esmira Bajraktarevića:
„Sviđa mi se njegov stil, hrabar je i voli preuzeti odgovornost.“
Uzori, stil igre i odnos s Smajlovićem
Među fudbalskim uzorima, osim Edina Džeke, ističe i Miralema Pjanića te Muhameda Bešića.
Sebe opisuje kao ofanzivnog veznog igrača: „Igrao sam i na krilu, i desno i lijevo, ali se najbolje osjećam kao ‘desetka’. Ljevonog sam, tehnički jak, volim davati odlučujuće pasove, imam dobar šut i često pokušavam izvan šesnaesterca. Volim prijetiti i kombinovati.“
Na kraju razgovora, ne krije dobar odnos sa Zinedinom Smajlovićem:
„Odlično se slažemo, često se šalimo na bosanskom kad nas niko ne razumije. On je poseban karakter – jedinstven, svoj. On je vrhunski igrač – prava igračina.“
(Sadan Filipović/Sportske.ba)
