Piše: Semir TIKVEŠA
Prije nešto više od 71 godinu, u Mostaru se rodio čovjek, koji će zauvijek zlatnim slovima ostati upisan u historiju grada sa Neretve, i u historiju najvećeg hercegovačkog i mostarskog fudbalskog kluba Veleža.
Navijači ovoga kluba, su toliko cijenili igre velikog Dušana Bajevića, da su mostarska muška djeca bila osuđena nositi njegovo ime, zbog jedne od najpopularnijih navijačkih pjesama koju samo mostarkse Liske znaju napisati ”Ako mi se rodi muško, nadit’ ću mu ime duško”, i tako je i bilo.
Dušan Bajević je rođen 10. decembra 1948. godine u Mostaru, te je svoju fudbalsku karijeru započeo u Veležu, kojem je dao svoje najljepše igračke dane, te je uz Envera Marića i Franju Vladića činio legendarni trio pod nazivom BMV, koji je u tom trenutku bio strah i trepet za cijelu jugoslovensku ligu.
U Veležu je odigrao 322 meča, te je postigao čak 169 golova, u periodu od 1966. do 1975. godine, te od 1981. do 1983. godine. U periodu od 1975. do 1981. godine nastupa u grčkom AEK-u sa kojim je osvojio dvije titule šampiona Grčke.
U jugoslovenskoj reprezentaciji je imao zaista nestvaran učinak, gdje je na 37 odigranih mečeva postigao 29 golova, te je rekorder po broju postignutih golova na jednoj utakmici u dresu jugoslovenske reprezentacije, kada je na meču protiv Venecuele 1972. godine postigao pet golova. Upravo je te godine proglašen za najboljeg fudbalera lige, a također je i drugi na vječnoj listi strijelaca jugoslovenskog prvenstva.
Neposredno po završetku igračke, počeo je karijeru fudbalskog trenera u Veležu, s kojim je 1986. godine osvojio Kup Jugoslavije, tadašnji Kup Maršala Tita. U AEK se, kao trener, vratio 1988. godine i iste sezone je sa ovim klubom osvojio titulu prvaka Grčke, prvu za AEK poslije 10 godina. AEK je pod Bajevićevim vođstvom prvak Grčke bio još tri puta, uzastopno (1992, 1993, 1994). Bajević je 1997. postao trener Olimpijakosa, s kojim je iste sezone osvojio titulu prvaka Grčke, a 1999. „duplu krunu“, prvenstvo i Kup. Poslije Olimpijakosa kratko se zadržao u solunskom PAOK-u sa kojim je osvojio Kup Grčke 2001. godine. Poslije je u još dva navrata trenirao AEK i jednom Olimpijakos. Bio je trener i beogradske Crvene Zvezde, solunskog Arisa, kiparske Omonije kao i atinskog Atromitosa.
Upravo je Bajevićeva trenerska karijera u ovom momentu veoma bitna jer je Princ sa Neretve prije nekoliko dana postao selektor naše fudbalske reprezentacije. Dobijao je do sada mnogo poziva da vrši tu funkciju, ali je svaki put odbio, niko nije znao zašto, ali sada se pokazalo ko je i kakav je zaista Duško Bajević.
Kada je prije mjesec dana kontaktiran od strane NFSBiH da postane selektor naše reprezentacije bez imalo oklijevanja je na to pristao. Upravo u ovom momentu, kada je naša reprezentacija u veoma teškoj situaciji, on je spreman da svojim iskustvom i znanjem doprinese da se plasiramo na Euro.
Kada je najteže, on je došao i ”zasukao” rukave, na pitanje koliku platu želi rekao je da ga to ne interesuje, novca je kroz karijeru dovoljno zaradio, te je on tu došao da pomogne, a ne da se okoristi kao neki od njegovih prethodnika. Neće ni Bajević raditi za džaba, ali koliko mu god novca bude uplaćeno, malo je, jer ovakvu veličinu nikada do sada nismo imali, malo ko ima više znanja od Duška, čovjeka koji svoju reprezentaciju stavlja ispred svega drugog.
I stvarno, kao što je nekada Red Army pjevao, ”Ako mi se rodi muško, nadit’ ću mu ime Duško”, e pa napokon se rodilo muško i dali smo mu ime Duško, legenda Veleža, Mostara, Bosne i Hercegovine, Jugoslavije…
(Semir Tikveša/Sportske.ba)