Razgovarao: Tarik Šatara

Još dok su među navijačima FK Sarajevo trajale rasprave oko toga ko je bolji izbor za trenera bordo-bijelih – Ante Šimundža ili Husref Musemić – pomalo iznenađujuće se pojavilo ime Simona Rožmana. Posao je ubrzo ozvaničen, a Rožman je zajedno sa Senijadom Ibričićem stigao na Koševo.

Slovenac je u Sarajevo stigao početkom vrućeg avgusta. I koliko god da su ti avgustovski dani bili vreli, u Titovoj 38b bilo je još vrelije. Bordo tim je očajno otvorio sezonu ispadanjem od Torpeda, potom su klub napustili trener Mirza Varešanović i direktorica Ajla Alimanović, a uslijedio je i šokantan poraz na svom terenu od Sloge. Danas, dva mjeseca i kusur kasnije, čini se da je Rožman zajedno sa svojim stručnim štabom uspio ugasiti sve te požare.

Simon Rožman i Senijad Ibričić (Foto: Tarik Šatara/Sportske.ba)

“Zategao” je odbranu s kojom je Sarajevo imalo mnogo problema, zajedno sa Ibričićem doveo je nekoliko fudbalera koji su se već pokazali kao pogodak, i, ono možda najvažnije, ujedinio je navijače i klub. Izlizano rečeno; Rožman je preporodio bordo-bijele.

Moderni i ambiciozni trener ekipe sa Koševa Simon Rožman je za Sportske.ba govorio o utiscima sa vječitog derbija,  famoznom pritisku rada u Sarajevu, Premijer ligi BiH, svojoj karijeri, životu u glavom gradu BiH…

Kakve utiske nosite sa vječitog derbija? Jeste li ranije imali priliku raditi u takvoj atmosferi?

– Rekao sam nakon utakmice da možemo biti ponosni, da imamo derbi koji zaslužuje jedan veliki respekt. Za mene se može, bez srama, mjeriti sa najvećim derbijem hrvatske ili srpske lige, a više od toga na Balkanu ne postoji. Govorim o pozitivnim tenzijama pred utakmicu, medijskoj pažnji, podršci navijača obje ekipe, divna atmosfera na utakmici, pa na kraju i sadržaj utakmice je bio na jako solidnoj razini. To su utakmice za emociju više. Imam iskustva iz Rijeke (stadion Rujevica), gdje je dobra atmosfera. Pogotovo na Jadranskom derbiju je uvijek bilo jako emotivno, ali je manji kapacitet stadiona. Možda je na Poljudu bilo slično kao na Koševu. U Mariboru ljudi znaju napravit čago! Doživio sam i  pakao rasprodanog Velodroma, kad smo igrali sa Domžalama play-off za Evropsku ligu sa Marseilleom. Sjajna iskustva!

Mnogo se govori o pritisku oko FK Sarajevo. Osjećate li Vi taj pritisak i možete li uporediti pritisak rada u Sarajevu sa ranijim klubovima?

– Mislim da je taj pritisak privilegija za sve igrače i sve nas koji radimo u FK Sarajevo. Jednostavno, naši navijači vole klub, od malih nogu im je stalo i pokazuju emociju. Na nama je, da radimo svaki dan puno i to prezentiramo na utakmici u 90 minuta. Teško je lagati ljude, ponekada te rezultat i ne nagradi, ali se nadam da će svejedno prepoznat zalaganje, energiju, želju, da smo dali sve šta možemo u datom trenutku. Ako je dobra sinergija, zajedništvo nas svih – onda imamo igrača viška na svakoj utakmici.

Rožman na vječitom derbiju (Foto: Tarik Šatara/Sportske.ba)

Prošle sezone, Sarajevo je primalo veliki broj golova i samo jedan klub je na kraju protekle sezone imao više primljenih golova od Sarajeva. S druge strane, od Vašeg dolaska, ekipa nije primila niti jedan gol na domaćem terenu. Šta ste promijenili, gdje je bio ključ?

– Primit ćemo i mi golove ali mi je bitno da igrači znaju u čemu je problem i gdje stoji odgovornost. Jer tek tako se može individualno unaprijediti, shodno tome ćemo biti bolja ekipa.

Sarajevo je ranije imalo mnogo problema sa defanzivnim prekidima. Šta je bio uzrok toga i smatrate li da je taj problem prošlost?

– Jako puno radimo i na prekidima, koji su jedan bitan segment igre. Tu se lome utakmice. Nije sve još posloženo kako bi htjeli, ali se igrači stvarno zalažu na treningu da isprave svaki detalj koji će nam biti bitan u budućnosti.

Vaš komentar na stanje u kojem se nalazi Premijer liga BiH? Možete li je uporediti sa ranijim ligama u kojima ste radili?

– Kao i svaka, ima svoje specifičnosti. Sa boljom infrastrukturom (svih travnjaka) će biti sigurno još bolji sadržaj; i igrači će lakše prezentovati to što od njih tražimo mi treneri. Mišljenja sam da su uvijek takmičenje u Evropi i izlazni transferi pokazatelj koliko liga vrijedi. Liga je dobro praćena kako gledateljima, tako je i medijski pokrivena. Prvi utisak je svakako da se liga razvija poprilično brzo, pa će svakako zavisiti i od uloženog novca.

U jednom ranijem intervjuu, naveli ste kako ste u Domžalama svojevremeno doživjeli pad na pod nakon čega se niste mogli micati. Možete li ispričati zašto se to dogodilo i kako se danas čuvate od takvih stvari?

– Pa kao mlad, ambiciozan trener misliš da možeš, kao šef stručnog štaba, raditi na svim poljima (akademija, infrastruktura, skauting, prva ekipa, vlastita edukacija, mediji…). Želio sam perfekcionizam svugdje. Jednostavno dođe burn-out. U poslu gdje 99% brineš u drugima, nikad nisam razmišljao da moraš brinuti i o sebi. Ne govore ljudi nikad o tome. Iskustvo me naučilo da trebam fizički i mentalni odmor na dnevnoj bazi. Trebaš ulagati fizički i psihički u sebe. Kad imaš podršku porodice, odličan stožer i dobre ljude oko sebe je sve puno lakše.

Rožman u periodu dok je vodio HNK Rijeka u Evropskoj ligi (Foto: Screenshot/HNK Rijeka)

Kolege iz regiona su Vas znale opisivati kao trenera koji koristi svu dostupnu tehnologiju u svom poslu. Koliko Vam ta tehnologija pomaže i imate li u Sarajevu sve ono što mislite da vam je potrebno?

– Tehnologija nam omogućava dobar monitoring i argument. Danas se može dosta toga predvidjeti, pažljivo isplanirati, individualizirati, uporediti, pokazati igračima… To nam koristi kao alat ali… ne može mijenjati, što je meni kao treneru najbitnije, međusobni odnos i »man or team« management. U klubu smo zasad sve što smo zahtijevali i dobili, a većinu toga je klub već imao na raspolaganju.

Svojevremeno ste naveli da svako šest mjeseci putujete u Evropu kako bi skupljali trenersko znanje. Šta su Vam sve takvi forumi donijeli i planirate li na njih ići  i dalje?

– Najbolje je učiti od najboljih trenera svijeta i pratiti trendove razvoja nogometne igre koje idu u smjeru gdje se postižu najbolji rezultati. Mislim da je edukacija bitna. Volim ići okolo pogledati, učiti i podijeliti razmišljanja. Zanima me struka, inače se svi treneri vrtimo oko sličnih stvari na svim razinama. Danas su nam informacije puno lakše dostupne ali nisam trener koji bi nešto novo izmišljao. Na ovoj pauzi bi morao na seminar u Madrid ali nisam stigao. Na zimu imam dogovoreno, pa mislim da me moja djeca neće pustiti.

Za kraj: Kako je živjeti u gradu Sarajevu i kako provodite svoje slobodno vrijeme?

– Iskreno, nisam baš puno doživio Sarajevo jer je svaki početak jako težak za trenere, da što više toga pohvataju na poslu. Nadam se da ćemo imati vremena i za te stvari. Zasad se sa trenerima dobro osjećamo, upoznali smo puno dobrih ljudi, a svo slobodno vrijeme provedemo sa porodicama.

(Tarik Šatara/Sportske.ba)