Nekadašnji defanzivac Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije Refik Šabanadžović govorio je za Sport klub o situaciji u fudbalu tokom pandemije koronavirusa i o eventualnim posljedicama koje će ona ostaviti za sobom.
‚Obilježio‘ ga je crveni karton protiv Argentine i Diega Maradone, drugi na meču osmine finala Svjetskog prvenstva u Italiji 1990.
„Da, to je tačno. Znamo kakvo je stanje bilo te godine, ali je to svakako bila sjajna generacija sa vrhunskim trenerom Ivicom Osimom na čelu. Po kvalitetu ekipe i po svemu što smo pokazali, zaslužili smo da igramo finale“, istakao je Šabanadžović.
On sa suprugom trenutno boravi u Sarajevu, dok mu je sin Anel u Atini, budući da igra za AEK.
„Sjedimo u stanu, čekamo da vidimo šta će biti. Prije ovoga smo supruga i ja bili kod sina u Atini. Tamo je sve uobičajeno, otišli smo zatim nekoliko dana do Podgorice. Sada smo u Sarajevu, sjedimo u stanu i pridržavamo se svega što je rečeno i tako treba svi da se ponašaju. Tako je u cijelom svijetu. Sjedi se u kući, gleda se televizija i kako sad nema utakmica, gledamo mečeve koji su ranije igrani. Sigurno da je dosadno, ali moramo da se pridržavamo tog što je rečeno, najvažnije je zdravlje. Moj Anel održava te treninge, sa Krstičićem, sa Vranješom ili Vajom. Oni treniraju na Glifadi. Rekli su im da će do 27. ovog mjeseca da im jave kako će biti nadalje. Svi očekuju da će moći da se nastavi sa treninzima“.
54-godišnjak i dalje održava kontakt sa nekadašnjim saigračima.
„Najčešće se čujem sa Mrkelom, on je moj veoma dobar prijatelj. Čujem se sa Dejom i sa još nekim igračima iz moje generacije, a i sa nekim prijateljima sa kojima sam igrao u Grčkoj. Svima nama ovo vrijeme teško pada. Mi smo ljudi iz sporta, navikli smo da smo aktivni u fudbalu, pratimo događanja tokom cijele godine, a sada je sve stalo. Ima već dva mjeseca da se ništa ne događa, čini mi se kao da je pet godina. Mi pratimo fudbal u cijelom svijetu, a za fudbal kažu da je sporedna stvar. Ali, kada vidimo kako se pune stadioni, to baš i nije sporedna nego bitna stvar u cijelom svijetu, a i u našim životima“.
Kriza izazvana pandemijom koronavirusa imat će uticaja na brojne balkanske klubove.
„Pratim šta se ovdje dešava. Igrači su uglavnom otišli prije vremena na odmore. Rečeno im je da budu aktivni koliko mogu više, da treniraju u stanu i da održavaju kondiciju. Finansijski će se ova situacija veoma odraziti na klubove, pogotovo u ovom regionu, izuzev velikana kao što su Zvezda, Partizan, Dinamo ili Hajduk. Prilično će se odraziti i na primanja igrača. Nema više značajnih sponzora kao ranije, a znamo koliko su važna i televizijska prava koja donose mnogo novca. Zato svi čekaju da se nešto odigra, pa makar i bez publike. Pitanje je koliko će još ovo da traje. Kada bi utakmice krenule u maju bilo bi dobro, ali ako se ovo oduži neće biti lako ni za igrače, ni za klubove. Pratio sam klub Žilina, koja je u vrhu slovačkog fudbala, a igrao je i Ligu šampiona. Bankrotirao je. Šta da kažemo onda za ove naše klubove u regionu“.
Ni evropski klubovi neće biti pošteđeni, mada će se verovatno lakše vratiti u pređašnje stanje.
„U razvijenim evropskim zemljama prije će se vratiti sve u predhodne tokove. Međutim, u cijeloj Evropi smanjuju se plate igračima. To je slučaj i u Grčkoj i u svim regionalnim klubovima. Sigurno neće biti ni velikih transfera kao do sada. Nećemo spominjati sume od sto miliona i transferi će biti značajno manji. Ova situacija se nikada prije nije dogodila, da cijeli svijet praktično stane, ali verujem da će se u hodu stvari mijenjati i da će se vratiti na ono kako je nekad bilo. Proći će nekoliko godina dok se sve opet ne stabilizuje. Čitao sam skoro da je vlasnik jednog NBA kluba u ovoj situaciji otpustio 4.000 radnika, mada nisam siguran za broj. Ali gubici su svakako veoma veliki. Nadam se da ćemo ubrzo pričati opet, ali o fudbalu na terenu“.