Piše: Admin Čaušević
Ni 19. put u ligaškim mečevima Sarajevo nije pobijedilo na Pecari. Večeras su momci u bordo dresovima imali prednost, ali su poraženi sa 2:1. U kome tražiti krivca za novi neuspjeh i nastavak “prokletstva” u zapadnoj Hercegovini?
Možda u većoj želji i borbenošću Širokobriježana, manjku zalaganja i volje igrača Sarajeva, a možda i u činjenici da je Goran Sablić trenerski nadmudrio Husrefa Musemića, posebice u ključnim momentima meča.
Da li je Sabliću u pripremi ove utakmice kao zvijezda vodilja bio posljednji sarajevski derbi kada je Željezničar u potpunosti nadigrao Sarajevo te slavio sa također 2:1 nikad nećemo saznati. Svjesno ili ne trener Širokog manje-više primjenio je recept sličan onom Admira Adžema na Grbavici krajem novembra prošle godine.
Sablić je sam poslije utakmice priznao da na raspolaganju nije imao nekoliko igrača pa je igrao bez klasičnog napadača sa brzonogim fudbalerima koji su se mijenjali pozicije u ofanzivi, odlično se ubacivali između linija, vršili visog presing i konstantno tjerali sporu i tromu odbranu Sarajeva na greške koja nije ni imala velike pomoći od veznog reda.
Što su na lošem terenu Grbavica radili Asim Zec, Sinan Ramović, Vojo Ubiparip i Goran Zakarić večeras su na teškom travanjku Pecare slične zadatke imali Luka Menalo, Ivan Baraban, Josip Ćorluka i Josip Ćorić, na kraju sa identičnim učinkom: pobjedom svog tima.
Musemićeva odgovornost
Musemić je baš kao i poslije poraza protiv Željezničara opet bio nezadovoljan zalaganjem svojih izabranika. Iskusni stručnjak je definitivno upravu jer je nedopustivo ispustiti teško stečenu prednost u posljednjih 20-ak minuta susreta, zamjerio im je i loše otvaranje utakmice. Može ga i zabrinuti to da njegov tim nije bio ni sjena ekipe sa priprema u Antaliji, čime se još jednom pokazalo da su prijateljski/pripremni mečevi jedno, a oni takmičarski nešto potpuno drugo.
Istina je da trener ne može upravljati mislima igrača na terenu kao što Musemić nije mogao “kontrolisati” Amara Rahmanovića kada je “desetka” Bordo tima promašila prazan gol, međutim trener je taj koji bira i na teren šalje igrače.
Postavljanje Anela Hebibovića na poziciju desnog beka obzirom na poprilično ofanzivan stil igre ovog fudbalera zbog čega su domaći preko Menala i Stjepana Lonačara nerijetko pravili višak na tom dijelu terena je bilo promašaj.
Neshvatljivo slabu partiju pružio je Krste Velkoski, pa je Musemić možda i ranije mogao završiti neke izmjene u ofanzivnom dijelu svog tima, a ne tek kada je primio drugi gol. Ipak, da se ne bi igrali “generala poslije bitke” te stvari prepuštamo detaljnijoj analizi stručnog štaba Sarajeva.
Prolazne ocjene su zaslužili novajalije Emir Halilović prvenstveno zbog postignutog gola te štoper Aleksandar Šofranac, dok su ostali igrači bili pa recimo solidni.
Bolni porazi
Od dolaska Musemića na klupu Sarajevo je podbacilo u skoro u svim najbitnijim utakmicama, izuzetak je gostujuća pobjeda nad Zrinjskim(1:3). Porazi protiv Željezničara(1:2) i Širokog Brijega(1:2), odnosno direktnih rivala za titulu posebno zbog načina na koji su ostvareni djeluju zabrinjavajuće, tu je i rano ispadanje u Kupu BiH od Mladosti DK poslije penala.
Iako je do kraja sezone ostalo još 13 utakmica, u igri je 39 bodova, što bi se reklo “lopta je okrugla”, ali nakon poraza od Širokog Brijega i zaostaka od devet bodova za liderom s pravom se može postaviti pitanje da li ova ekipa Sarajeva ima kapacitet i kalibar za osvajanje šampionskog pehara Premijer lige BiH.