Atmosfera u i oko reprezentacije nije idilična. Ne znači i da je loša. Naprotiv, ali nije kao nekad. Priznao je to jedne prilike u neformalnom razgovoru i Mehmed Baždarević, “kako nema one potrebne euforije u javnosti koja prati ovakve utakmice”.
Možda je selektor u pravu. Možda zato okupljanje počinje u “Hercegovini”, a pred meč s Grcima seli se u “Zmajevo gnijezdo”.
Meč s Grčkom je još jedan od “historijskih”. U kojima će igrači ostaviti srce, igrati s jednom nogom ako treba, proliti krv…
Malo je utakmica koje nisu bile historijske. Sami smo ih tako tretirali. Iz ko zna kojeg razloga. Mediji i javnost svjesno “radi mira u kući” neke stvari prešućivali. Niko se nije usudio stručno komentirati izbor igrača, taktiku i druge “sitnice”. Struka ne smije ili je lažno kolegijalna, a mnogi novinari, komentatori zato što nemaju stručne kvalifikacije, pa takvi komentari i sugestije gube na težini.
Treba li stručnom “stožeru” i igračima praviti pozitivni pritisak, ili “čuvati mir u kući”? Sve zbog “viših interesa”. Ili ćemo, ako rezultat ne bude po volji, svima dijeliti lekcije i pitati “zašto ovako, a ne onako”? Više je ovo pitanje za struku, za brojne trenere s profi licencom. Oni svojim konstruktivnim i dobronamjernim kritikama mogu najviše pomoći selektoru. Ivica Osim, Vahid Halilhodžić, Mirsad Fazlagić, Haris Jaganjac, Mirza Varešanović, Nermin Šabić, rijetki su među strukom koji govore što misle. I u najboljoj namjeri, ne obazirući se “šta će i kako će to neki shvatiti”.
Takvih analiza, komentara, procjena, sučeljavanja nam treba. Samo tako se može pomoći stručnom štabu da donose prave odluke. Takav pritisak može više koristiti od šutnje. ili lažne trenerske kolegijalnosti.
U ambijentu u kojem egzistiramo, gdje su igrači, samim tim i stručni štab tretirani kao ikone, pošteđeni bilo kakve kritike, ostaje nam da čekamo da Edin Džeku riješi ovu istorijsku utakmicu. Samo je Edin, koji je više od lidera, više od golgetera i kapitena, u stanju osigurati nam pobjedu. Igrom, golgeterskim umijećem, karizmom, autoritetom, Džeko može nadomjestiti neke “sitnice” koje danas golim okom nisi vidljive, ali mogu biti kapitalne. Odlučujuće, presudne na putu za Rusiju. Narod, fudbalska javnost vjeruje Džeki. Više nego bilo kojem autoritetu u BiH na sportskoj i političkoj sceni. Svjesno ili ne, koju godinu prije Edina su gurali u prvi plan, na njegova leđa su natovarili pretežak teret. I on je to stoički podnosio. I nosio. Danas je Edin Džeko više od igrača koji treba kao kapiten izvesti svoj tim. U godinama, u kojima će zaokružiti impresivnu igračku karijeru, oplemenjenu ljudskim kvalitetama i brojnim humanim akcijama, narod s pravom vjeruje da Džeko može odvesti Zmajeve u Rusiju.
(R.S./Sportske.ba)