Eto, sinoć poslije ukamice saznadosmo, blago nama, i u kojoj ćemo grupi na Euru 2020. igrati. Španija će nam biti nositelj grupe, mogli smo doduše i bolje proći, ali i gore, je l’? Ali opet, možemo mi ba i sa Španijom, pa sjetite se samo Mestalje, pa se sjetite Bolićevog „podvaljivanja” u Zenici… može to, može. Možda nam malo ne ide na ruku što ćemo igrati u Bilbau i dalekom Dablinu, više bi nam odgovarala, štaznam, Budimpešta recimo, ali dobro, ne budimo na kraj srca, bitno da nas Francuzi ne dopadoše. I tako to mi.
Svi se jasno sjećamo izvlačenja kvalifikacionih grupa, kada smo spoznali da smo iz prvog šešira dobili „nikad goru” Italiju. Biva, možemo ba mi s njima, ‘ta će Manćini. Drugo mjesto nam je bilo poniženje, pa smo se, sasvim legitimno (u našem shvaćanju ove riječi) vidjeli u borbi s Italijom za to prvo mjesto. Jedino nam je malo smetala „opet ta Grčka”, ali ovaj put smo, je l’, zreliji, jači. Što se tiče hokejaša, tu je isto sve uredu.
Bilans: Italija 30, mi 13 bodova. Sitnih 17 razlike. Uz to, jedina smo reprezentacija iz drugog šešira koja je završila na četvrtom mjestu. Od ostalih, Island je bio treći, Vels bi večerašnjom pobjedom osigurao prvenstvo, baš kao i svi ostali iz prvog i drugog šešira. Mi smo se otpisali tri kola prije kraja kvalifikacija.
Niko na svijetu tako zdušno i euforično ne dočeka i proprati izvlačenje grupa za bilo šta kao mi. Takav optimizam, često neopravdan, ne vlada valjda ni kod samih Nijemaca. Nevjerovatno je da niti nakon toliko neuspješnih kvalifikacija i još neuspješnijih baraža ne znamo realno sagledati situaciju umjesto što uživamo u izmaštanoj „stvarnosti”, u Alisinoj zemlji čuda.
Nakon svega, slijedi baraž. Sada, četiri mjeseca prije, treba da jasno i glasno sebi priznamo: ko god da nam dođe, s ovakvim pristupom ćemo završiti kao i u svim ranijim baražima. Euforija i mala noćna maštanja o grupi sa Španijom će nas samo još pogurati dublje u ponor.
Ukoliko želimo uspjeh, a želimo, potrebne su korjenite promjene. Od vrha. Reprezentacija sa Saveza smrdi. Šta nam ostaje? Popunjavanje rostera? U ovom trenutku, jedino realno pojačanje bi mogao biti Dinamov Dilaver ukoliko u ovom periodu „riješi papire“. Većina ostalih imena koja se dovode u vezu sa reprezentacijom ne mogu napraviti razliku, samo mogu da eventualno popune mjesto na klupi. Treća opcija, ujedno i najizglednija je promjena selektora i pozitivni šok koji bi uslijedio, kakav su doživjeli Hrvati dolaskom Dalića ili nedavno „naši” Grci, koji u jednom momentu remiziraju s Lihtenštajnom, a u drugom, nakon dakle smjene selektora, nama održe dva školska časa fudbala poput kakvih Španaca.
Hoće li se to desiti, rijetko ko zna a vrlo moguće- niko. Kako reče Prosinečki, znat će se u petak. Mi samo možemo nagađati zašto će se znati tek u petak, i nadati se da opet nećemo dobiti neki neočekivani specijalitet iz njihove kuhinje.
Autor: Miralem Muminović
Napomena. Stavovi autora u ovom tekstu ne odražavaju nužno i uredničku politiku portala Sportske.ba.