Kada krene priča o “grubijanima” s jugoslovenskih terena, Jusuf Hatunić prvi je nogometaš koji vam padne na pamet. Svaki je tadašnji klub, od najnižeg do najvišeg ranga, imao svog Hatunića.
Premda je nesretnim slučajem, a zbog nesmotrenog starta, slomio nogu Partizanovom nogometašu Zoranu Raciću, Hatuna nije bio “kostolomac”, kako je bio obilježen tokom cijele karijere. Naprotiv, svi koji su igrali s njim, pa i protiv “Muse”, kako su Hatunića zvali, potvrdit će da je on bio oštar, besprijekorne fizičke građe, a nikako grubijan.
Što tek reći za Plačkova, Mečkarova, Šišića, Čopa, Drizića, Serpaka, Manislavića, Bankovića…
I za Bajru Župića, Partizanovog veznjaka, govorilo se i pisalo da je “ubica dječjeg lica”. Takvim su ga predstavljali, premda je Bajro bio poput Gatusa.
Savo Milošević, selektor bh.reprezentacije, skoro da se naljuti kada neko u njegovom društvu za Bajru priča kao o grubijanu.
” Bajro Župić nije tukao kako se priča. Ja sam kao klinac gledao i njegove treninge i utakmice. Bajro je bio fizički spreman, fajter, borac… Borio se za svaku loptu, išao glavom gdje drugi nisu kopačkom. On je bio jako zahvalan fudbaler. Takvi bi i danas imali mjesta u svakom velikom klubu. Bajro, osim što je bio odličan igrač, jako je dobar čovjek”- izjavio je Savo Milošević.
S. R.