Robert Prosinečki je autom došao u Zenicu. Na okupljanje je došao prvi, gdje su ga dočekali ostali članovi stručnog “stožera”.
Raspoložen je bio do Vranduka. Iako je kao i svaki obični građanin čekao u redu na “zeleno” kako bi prošao prohodnim dijelom tunela.
Znao je da Haris Duljević ima stanovitih zdravstvenih problema, pa se “Žuti” osigurao i pozvao veći broj igrača.
Nakon Vranduka, kako se približavao “Zmajevom gnijezdu” nadvili su se tamni oblaci. Malo zbog “akšama”, više radi smoga i dima kojim se Zeničani, zahvaljujući Arcelor Mittalu, godinama truju, a najviše radi vijesti iz Italije.
“Šta Džeko povrijeđen? Ne vjerujem- bila je prva reakcija Prosinečkog sa zeničke strane tunela.
Tek je shvatio ozbiljnost situacije kada je čuo dopunsku vijest.
– Kažeš na operaciju. Ne znam šta da kažem. Pusti me da dođem u Centar i da dobijem kompletnu informaciju. Ovo mi se nimalo ne dopada. Još uvjek vjerujem da će Edin biti spreman…
Nije baratao novim imenima. Koliko toliko spokojnim čini ga Armin Hodžić, uz Džeku i Pjanića ove jeseni “Zmaj” s najboljom formom. Prvi je strijelac svog tima. Napadač jako potrebam našem timu.
– Ne znam da li ću zvati nekog novoga. Koljić se vratio, to je dobra vijest, ali “Kolja” nije igrao mjesecima. Ako budem zvao napadača, Koljić je najbliži- rekao je Prosinečki i ugasio svoj mobitel.
Pred njim su teške noći. Bez Džeke šanse su male. Šteta što niko iz NSBiH nije otišao do Berlina, kleknuti pred Vedadom Ibiševićem, rasnim i klasnim bundesligaškim napadačem.
(R.S./Sportske.ba)