Prije dvadesetak godina Senad Ljaljić bio je jedan od najvećih nogometnih potencijala. Igrao je za mlađe državne selekcije BiH. Sa šesnaest godina je kod trenera Nihada Mujezinovića debitirao za prvi tim prvoligaša Fruti iz Čelića.
Tadašnja je Prva liga bila kvalitetna kao sada Premijer liga. Odlične igre odvele su ga u Hrvatsku. Imao je četvorogodišnji ugovor u Cibaliji. Vinkovci su trebali biti tranzitna stanica za Evropu. Nažalost, smjene trenera usmjerile su Senadovu karijeru u nekom drugom pravcu. Vratio se u Čelić, a neko vrijeme uspješno je igrao za bihaćko Jedinstvo. Zajedno s velemajstorom Alenom Mešanovićem, jednim od najboljih poslijeratnih igrača koje je BiH imala.
Igrački put ga odveo u Švicarsku. Dobio je poziv FC Basel. Tada je čuveni as Jakin bio zvijezda u Baselu. Premda je igrački zadovoljio, ali u to vrijeme bilo je jako teško dobiti radnu vizu. Trenirao ga Christian Gross. Senad se nije predavao. Nastavio je igrati, ali i pripremati se za tenerski posao.
Sada je Ljaljić trener mlađih selekcija u FC Dulliken
Vodi “D juniore” 2009. do 2011. godiste. Veliki je pomak napravio u toku prve godine, kako na taktičkom, tako i na tehničkom planu i na polju fizičke spremnosti. Sva djeca redovno treniraju s velikom euforijom.
– Cilj nam je za dvije godine upasti u najjaču omladinsku ligu. Uglavnom, veliki pomak je napravljen kako sam na ovoj poziciji- priželjkuje Senad Ljaljić talentirani i ambiciozni trener. Prije dvadesetak godina svoj trenerski put od najmlađih selekcija započeo je i Vladimir Petković. Išao je rang po rang i dospio do selektorske pozicije Švicarske. Postao jedan od najuspješnijih selektora koje je Švicarska imala. Uz naporan rad možda i Ljaljić napravi zapaženu trenersku karijeru.
R.S.