Piše: Aleksandar Ostojić
Soulijeva lijepa priča o Davorinu Popoviću-Pimpeku i košarci navela me je da i ja nešto kažem, odnosno napišem o ovom velikanu naše muzičke scene. Neću o pločama, njegovim hitovima i muzici, iako je sve to povezane sa basketom. Nekada gotovo da nije postojao ozbiljniji košarkaški klub koji nije imao svoju himnu, makar i na maloj singl ploči.
Ovde će biti riječi o, po mnogo čemu, zapamćenoj sezoni 1967/68 i ulozi Davorina Popovića u njoj.
Ako niste isuviše mladi, i ako iole volite muziku, sigurno ste čuli za sarajevsku grupu Indexi i Davorina Popovića. Ako niste, pretražite Google i YouToube, nećete se pokajati. Grupa je bila i ostala simbol rokenrola na prostorima ex-yu.
Davorin Popović je rodjen 23. septembra 1946. godine u Sarajevu, i sve do smrti 18. juna 2001. ostao je vjeran svom gradu. Zbog male izrasline pored levog uha od malena je dobio nadimak Pimpek, koji ga je pratio cijelog života i po kome se i danas pamti.
U Sarajevu je završio osnovnu i srednju školu i započeo studije na Fakultetu političkih nauka. Kao i mnoga djeca, i Davorin je volio sport i bavio se njime. U početku je to bio rukomet, ali ga je brzo osvojila ona čudesna, velika narandžasta lopta. Ostala je ljubav za cijeli život.
Govorili su za njega da je jedan od najtalentovanijih košarkaških bekova. Igrao je za ekipu Mlade Bosne, sa kojom je nakon kvalifikacionog turnira u Pirotu u oktobru 1967. njegov klub izborio plasman u elitni rang – Prvu jugoslovensku ligu.
Davorin, koji je u to vrijeme sa Indexima već nastupao širom Jugoslavije, zbog sve veće popularnosti grupe nije mogao da se više posveti košarci. U toj historijskoj sezoni, prvoj koja je igrana u dvoranama iako ih je u čitavoj zemlji bilo vrlo malo, Davorin Popović je u dresu Mlade Bosne odigrao šest utakmica, i postigao ukupno 40 poena. Njegov tim u toj sezoni nije ostvario nijednu pobjedu i morao je nazad u Drugu ligu.
Davorin je debitovao na velikoj košarkaškoj sceni u prvom kolu 11. septembra 1967. protiv Lokomotive iz Zagreba. Utakmica je igrana u dvorani Ekonomske škole, bez prisustva publike. Postigao je 4 prva prvoligaška poena ali je njegov tim izgubio 74-83. Nakon toga Davorin sa Indexima putuje na dvomjesečnu turneju po Sovjetskom Savezu tako da ga nije bilo u protokolima utakmica.
Od 10. januara 1968. Mlada Bosna“ zbog neadekvatnih uslova za odigravanje utakmica u svom gradu, mora da se seli u Zenicu i tamo kao domaćin igra svoje utakmice. Tada dvorana „Skenederija“ nije još bila izgrađena, ona će 29.novembra 1969. biti otvorena povodom premijere filma „Bitka na Neretvi“. Projekciji je lično prisustvovao predjsednik Jugoslavije Tito.
U 13. kolu, 11. februara 1968, u Zenici je gostovala Crvena Zvezda. Davorin Popović je odigrao taj meč i postigao 9 poena, ali je njegov tim izgubio 68-98. Utakmica je odigrana dvorani gimnazije „29 novembar“ .
U sljedećem 14. kolu Mlada Bosna je gostovala u Karlovcu, gdje je igrala protiv Željezničara, i to je jedino gostovanje na kome je Davorin igrao za svoj klub. Meč je odigran 17. februara 1968. a slavili su domaćini sa 78-75 i Davorin je postigao 4 poena.
Rekord karijere Davorin je ostvario 28. februara 1968. u Zenici. Mlada Bosna je odigrala zaostali meč sa ekipom OKK Berograda, koji je pobjedio rezultatom 81-99. Davorin Popović je na toj utakmici postigao 14 poena.
U 18. kolu Mlada Bosna je izgubila od Radničkog iz Beograda 80-89. Davorin je na ovom meču postigao 9 poena. Za ekipu Radničkog igrao je i Miroljub Dugi Damnjanović, zapaženi bloger na ovom sajtu, koji sigurno pamti detalje sa tog meča.
Svoj poslednji meč na prvoligaškoj sceni, ali i u karijeri jer je nakon toga napustio košarku i definitvno se okrenuo muzici, Davorin Popović je imao 7. aprila 1968. u posljednjem, 22. kolu lige. Tada je odigrao poslednju utakmicu protiv Jugoplastike. Gosti su slavili rezultatom 77-73. Slučajno ili ne, ali svakako simbolično – Davorin nije dao nijedan poen.
Nakon prestanka aktivnog igranja košarke sasvim se, na sreću, posvetio muzici, ali nikada nije zaboravio svoju sportsku ljubav. Kad god bi mu se ukazala prilika gledao je uživo utakmice, kako u Sarajevu tako i u drugim gradovima. Pa eto, za arhivu ostaje i ova fotografija sa utakmice Crvena zvezda–Bosna, odigrane 28. marta 1989. u „Pioniru“, na kojoj je u prisustvu dva velikana Stanislava Karasija i Kemala Montena, bodrio svoju Bosnu.
„Pimpek“ nije ostao zapamćen kao košarkaš, ali dugujemo mu zahvalnost za svu divnu muziku koja će ostati vječna, muziku uz koju smo rasli i provodili nezaboravne trenutke. Njegov veliki prijatelj Mirza Delibašić igrao je, majstorski, za obojicu…
(Sportske.ba)