Bio je to septembar 2013. godine kada je naša košarkaška reprezentacija na EuroBasketu ispala u grupnoj fazi sa tri pobjede. Bio je to vremenski period kada je cijela država disala za košarku, kada smo uživali u trojkama Mirze Teletovića, skokovima Elmedina Kikanovića, poenima Nihada Đedovića i još mnogo stvari koje je sa klupe predvodio proslavljeni hrvatski stručnjak Aco Petrović, koji će sa reprezentacijom Hrvatske tri godine poslije ostvariti plasman u četvrtfinale Olimpijskih igara.
Malo manje od godinu dana poslije pomenutog EuroBasketa u Sarajevu se igralo Evropskog prvenstvo B Divizije gdje je prva zvijezda ekipe bio Jusuf Nurkić, centar Cedevite koji je prethodnu sezonu odrađivao na posudbi u Zadru gdje i dan danas ima, zaista, odlične odnose sa čelnicima i navijačima pomenutog kluba i koji nas je uveo u A diviziju.
Na čelu Saveza veliki dio posla je odrađivao Generalni sekretar Harun Mahmutović koji je oformio sve omladinske selekcije i konačno vratio košarku na mjesto koje joj objektivno i pripada. Bosna i Hercegovina je bila jedna od sedam zemalja koje su imali svoje reprezentacije u A diviziji, a Jusuf Nurkić i Harun Mahmutović su trebali biti tandem koji će bh. košarku uvrstiti među najbolje košarkaške zemlje što nam je i pošlo za rukom 2015. godine kada smo u kadetskoj konkurenciji osvojili zlatnu medalju u Litvaniji.
Ipak, to se nije desilo. Dobro je poznato da sve što je lijepo, kratko traje, pa tako i ova idila. Jusuf Nurkić je preko svog menadžera Enesa Trnovčevića bio u otvorenom sukobu sa čelnicima Saveza, prije svega sa Generalnim sekretarom Harunom Mahmutovićem koji je za selektora Zmajeva uspio dovesti ‘trenerskog Mourinha’, Duška Ivanovića koji je između ostalog radio u Caji Laboral ili Barceloni.
Duško je imao velikih problema sa sastavljanjem tima budući da ni Mirza Teletović, ni Jusuf Nurkić (tada NBA igrač), a ni Nihad Đedović, košarkaš minhenskog Bayerna nisu mogli nastupiti, pa je njegov tim u Francuskoj i takav, oslabljen, uspio ostvariti jednu pobjedu, onu protiv Izraela poslije produžetka, a za nešto više su mu trebali i bolji i kvalitetniji igrači.
Nedugo poslije toga, igrač je ‘uspio’ da smijeni Generalnog sekretara budući da je Harun Mahmutović uslijed brojnih pritisaka odlučio da se zajedno sa Elmedinom Dinom Konakovićem i Igorom Stojanovićem, povuče iz KS BiH i svoje mjesto prepusti Aleksandru Fuluriji i Dubravku Barbariću. Sistem je urušen kao kula od karata kada je igrač od svojih 19 godina uspio da smijeni Sekretara. Tu više ne postoji ni kult reprezentacije, a ni ‘dobra’ atmosfera unutar reprezentacije.
Pomenuti dvojac je počeo sa katastrofalnim radom, naše mlade selekcije su bez priprema ili sa veoma malim brojem pripremnih utakmica ispadali iz A divizije ili su bili na začeljima. Sve je kulminiralo na katastrofalnim pripremama A reprezentacije koja je odradila zaista katastrofalne pripreme, te je odigrala pet utakmica, a Rusija koja nas je sinoć porazila je imala duplo više utakmica.
Očigledno je trener Damir Mulaomerović bio zadovoljan viđenim iako smo izgubili tri utakmice, a pobijedili dvije, ali se iz poraza može vidjeti mnogo više nego iz pobjede, jasno je to i treneru koji je svojevremeno nastupao za selekciju Hrvatske, a ne za reprezentaciju svog rođenja. Očigledno je da je team building kojeg je na press konferencijama ‘forsirao’ Dževad Alihodžić bio odličan, pa je sve kulminiralo onim što se desilo sinoć u tuzlanskom Mejdanu o čemu ćemo drugom prilikom jer je to samo kulminacija katastrofalnih dešavanja na pripremama gdje se u toku priprema slavio rođendan igrača, a također se i roštiljalo, sve u svrhu nametanja dobre atmosfere koja je od starta osuđena na propast.
Jedino nam ostaje nada da ćemo se vratiti na ‘pravi put’ i nastaviti koračati krupnim koracima prema NAPRIJED, a ne prema NAZAD.
