Dok večeras milioni navijača širom svijeta budu pratili duel Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva, mnogi će se sjetiti trojice mladića koji nisu dočekali da ponovo gledaju Zmajeve na najvećoj svjetskoj sceni.
Prije gotovo 13 godina, nakon historijske pobjede protiv Litvanije u Kaunasu i plasmana Bosne i Hercegovine na prvo Svjetsko prvenstvo u historiji, dogodila se tragedija koja je zauvijek zavila Bosansku krajinu u crno.
Na povratku kući iz Litvanije, u saobraćajnoj nesreći u poljskom gradu Lomža život su izgubili Hasib Mahmić, Almir Kasumović i Vildan Pehlić, članovi navijačke grupe “Ljuti Krajišnici”. U automobilu su, baš kao i hiljade drugih navijača, nosili zastave Bosne i Hercegovine i ljiljane, vraćajući se s utakmice na kojoj je ispisana jedna od najljepših stranica bh. fudbala.
Danas jedan Mahmić, baš iz te ljute, ali ponosne Krajine raduje svoju državu, postigao je i dva gola na Svjetskom prvenstvo, sudbina je tako htjela da baš nosi prezime kao i njegov rođak Hasib i baš on da bude taj koji raduje navijače.
Tuga koja je ujedinila cijelu Bosnu i Hercegovinu
Njihova pogibija potresla je cijelu državu. Hiljade ljudi okupile su se na zajedničkoj dženazi u Vrnograču kod Velike Kladuše, gdje su posljednji ispraćaj svojim vjernim navijačima odali porodice, prijatelji, brojni građani, ali i tadašnji kapiten reprezentacije Emir Spahić, koji je zajedno s predstavnicima Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH došao odati počast stradalim Krajišnicima.
Od tog oktobra 2013. godine njihova imena ostala su neraskidivo vezana uz reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Svaki novi uspjeh Zmajeva podsjeti navijače na trojicu mladića koji su živjeli za svoju domovinu i reprezentaciju, ali nisu dočekali da je gledaju na Mundijalu u Brazilu, niti na novom Svjetskom prvenstvu.
Večeras će Bosna i Hercegovina istrčati na teren protiv Sjedinjenih Američkih Država u još jednom historijskom meču. Mnogi će reći da će Zmajevi igrati za sve navijače, ali i za Hasiba, Almira i Vildana – “Ljute Krajišnike” koji su svoje posljednje putovanje posvetili reprezentaciji koju su voljeli više od svega.
