Bio je prvi strijelac za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. U Francuskoj, u Monpeljeu 1993.BiH je igrala s Alžirom. Jedini gol za BiH postigao je hajdukovac Mirsad Hibić. Čelikovo dijete iz Janjića. Iz kvarta odakle je i Mladen Krstajić, nekadašnji stoper Partizana, Šalkea, jugoslovenske reprezentacije…
Mirsad Hibić danas je napunio 48 godina. Hibićeva karijera je skoro impresivna. Karijeru je počeo u Čeliku, potom nastavio u Hajduku, igračku slavu stekao u Sevilli i madridskom Atletiku. “Hiba” je bio kapiten Atletika, kada je trebao da napravi višemilionski ugovor, Mirsad je prekinuo karijeru. Prestao je s fudbalom zauvijek. I nikad više nije zaigrao. Odbio je ponude Monaka, Glasgova i drugih velikana. Vratio se u rodne Janjiće. Želio je biti iz svoju majku. Koja je bila teško bolesna.
– Važnije mi je biti s porodicom uz majku, nego svi milioni svijeta- pričao je tada Hibić.
Ispunio je svoju dušu i majčinu želju da bude kod kuće kad je najpotrebnije. Nedugo zatim Mirsadova majka zauvjek je napustila ovaj svijet, a Hibić nastavio živjeti s porodicom u Janjićima kod Zenice.
Od reprezentacije se oprostio nakon “majstorice” s Danskom na Koševu. Gdje je kao kapiten predvodio naš tim. Zvanični oproštaj bio je u prijateljskom susretu s Finskom na svom Bilinom polju.
Igrao je srcem, miran, staložen, nenadmašan u skoku. Za bh.reprezentaciju je nastupio u 37 utakmica. Ispred novog stadiona Atletika nalazi se ploča s njegovim imenom i ostalim igračima koji su odigrali više od 100 utakmica za Atletiko.
Bio je miljenik Atletikovih navijača i desna ruka čuvenog trenera Luisa Aragonesa.
Iako je mogao karijeru graditi kao hrvatski A reprezentativac Mirsad se zahvalio Tomislavu Iviću i Vlatku Markoviću i čekao novi poziv iz NSBiH. Bio je strpljiv i željan nastupa za svoju zemlju. I dočekao je tri godine nakon Mediteranskih igara u Francuskoj. Hibić je za A reprezentaciju debitirao protiv Albanije u Zenici. Nastupio je povrijeđen. Jedva je stajao na nogama, ali je želio po svaku cijenu istrčati na Bilino polje u dresu BiH. Selektor “Ljiljana” bio je Fuad Muzurović. Nakon simboličkih nekoliko minuta stadion je “grmio” Mir- sad Hi- bić. Zamijenio ga je Admir Sušić, tadašnji stoper hrvatskog prvoligaša Samobora.
Ima jedna anegdota iz ratnih godina. Mirsad je bio standardni prvotimac Hajduka. Koji je igrao na evropskoj sceni. Bila je to super sezona i ekipa “bilih” . Bio je ljubimac “Torcide”. Kako je bio stalno na putovanju s Hajdukom, nije imao vremena obići svoje u Zenici. A ni putevi nisu bili prohodni. Mirsadova majka je krenula u posjet sinu u Split. Na jednom od graničnih prijelaza putnici su morali napustiti autobus radi provjera. Smješteni su u prostoriju, u kojoj je bio televizor. Prolazile su minute, sati čekanja. Baš tada je igrao Hajduk. Majka je poskočila od sreće vidjevši sina. Ustala je i otišla do policajca. Predstavila se i kazala da ide sinu u posjetu.
– Moje dijete igra za Hajduk. Ja sam Mirsina majka- kazala je. Nakon dva tri telefonska poziva iz Hajduka je stigla potvrda i majka je sretna stigla sinu u Split.
Mirsadov brat Ševal bio je kadetski reprezentativac BiH.
Nermin Šabić, Mirsadov prijatelj i saigrač iz Čelika i reprezentacije, u Finskoj, gdje se s kadetskom reprezentacijom bori za “Elitni” turnir i plasman na EP, prisjetio se druženja s Hibom.
“Zajedno smo igrali na šljaci Kamberović polja, pa za jugoslovensku omladinsku i za BiH reprezentaciju. Hiba je ostao isti, jednako skroman kako tada, tako i kada je igrao za Aletiko- napisao je Šabić, “školskim” rukopisom i čestitao prijatelju Hibiću 48.rođendan.
(Sportske.ba)