Renato Skoko je 2014. godine bio na probnom radu u FK Velež. Međutim, u tom periodu dobio je sportsku stipendiju u Americi. Nakon što je uporedio uslove u kojima se trenira u ovoj zemlji, ipak je odlučio napustiti svoj dom i slijediti svoje snove. Došavši u Ameriku, susreo se sa nekoliko problema.
“Bilo je dosta teško, jer imao sam samo pomoćnog trenera s kojim sam mogao komunicirati na našem jeziku, ali zbog svih njegovih obaveza njega sam viđao samo za vrijeme treninga. Pozitivna strana je da se dosta lakše i brže uklopite u ekipu u Americi nego kod nas, a to mi je dosta pomoglo. Život je dosta ubrzan ako ste sportaš na collegeu. Na jednoj strani imate školu, a na drugoj su nogomet i ostale obaveze. Profesori traže da škola bude primarna obaveza, što je i normalno, ali i treneri traže da nogomet bude primarna obaveza, jer su oni ipak ti koji vam daju novce, i omogućuju da normalno funkcionirate”, kaže Renato.
Nakon što se uklopio u novoj sredini, ekipi, collegueu, Renato je imao sve uslove za treniranje. Ističe kako se fubal u BiH i fudbal u Americi mnogo razlikuju.
“Nogomet je dosta drugačiji nego kod nas, puno više se igra fizički, a manje tehnički. Gotovo svaki tjedan imate 2 utakmice što je jako težak ritam, posebno kada se tako igra iz tjedna u tjedan. Ljudima s naših prostora taj level nije poznat, ali je i dosta potcijenjen. Zemlja je velika, ima loših ekipa, ima dobrih ekipa, kao što ima dobrih igrača i loših igrača. Uvjeti su dosta bolji nego kod nas, ja sam imao sve što sam mogao tražiti, od terena, teretane, bazena, do Catapult programa i heart rate monitora za treninge I utakmice (sam catapult program košta od 10,000-20,000 dolara). Što se navijača tiče, praćenost na college levelu je definitivno manja nego kod nas, ali navijači su dosta srdačni, I vole da se zbližavaju s igračima, što često rezultira da vas npr pozovu na večeru, ili bilo kakvo druženje. Ja mogu reći da sam sretan da sam upoznao nekoliko takvih obitelji, I ostao u kontaktu s njima sve do danas.”
Opet se vraćamo onim istim snovima sa početka ovog teksta. Nismo mislili na snove koji će se ostvariti negdje drugo, nego na snove da se Renato izgradi u respektabilnog igrača, da usavrši znanje i vještine kako bi se vratio u BiH da se dokaže, da pomogne bh fudbalu jer, kako kaže, osjeća da je ovdje započeo nešto što nije završio.
Na kraju razgovora iskoristio je priliku i čestitao FK Velež na čelu sa trenerom Ibrom Rahimićem, na ulasku u Premijer ligu BIH.
(Belma Baralija/Sportske.ba)