Pripremio: Haris Zilić

Portal Sportske.ba donosi Vam još jednu pozitivnu priču iz Bosne i Hercegovine. Na jugu naše zemlje, tačnije u Stocu, prije godinu dana, s radom je krenula Škola igara “Simba”, koja okuplja djecu uzrasta od 3 do 7. godina.

Projekat se već u prvoj godini susreo sa pozitvnim komentarima, a jedna ovakva priča svakako ima težinu, kada se realizuje u manjim sredinama, kao što je Stolac.

Osnivač projekta je profesor sporta, Deniel Vojinović, glavni trener u školi je profesor sporta Senad Ivanković, a u radu pomažu profesorica sporta Emina Hamzić i studentica Zdravstvenih studija i aktivna rukometašica, Irnesa Razić.

O početku cijelog projekta za Sportske.ba govorio je Deniel Vojinović.

“Škola dječijih igara “Simba” Stolac krenula je sa radom u oktobru 2019.god. Krajem ljeta 2019. uz kafu ja i mladi profesor sporta Senad Ivanković, inače trener u OŽRK Iskra Stolac razgovarali smo o najmlađim uzrastima, zatim kako u Stocu nema igraone, samo jedan adekvatan Gradski park. Dosta djece se bavi sportom krenuvši od Univerzalne škole sporta, karatea, nogometa, košarke, rukometa, zatim dosta djevojčica je upisano u Stolačke mažoretkinje, aktiviran je i odred izviđača Bregava. Uzrast od 3 do 7 godina je ostao bez velikog izbora sadržaja i zabave. Odlučili smo formirati Školu dječijih igara Simba a naziv dali po laviću “Simbi”, rekao je Vojinović na početku razgovora za Sportske.

Projektat je od velikog značaja za djecu, ali i grad Stolac.

“Ovaj projekat rada sa djecom uzrasta od 3 do 7 godina je od velikog značaja pogotovo što sve treninge izvode diplomirani profesori sporta uz pomoć djevojke koja studira zdravstveni studij i tu je od pomoći u radu sa djecom. Također djeca se usmjeravaju u neke od sportova jer se tokom treninga odrade i elementi atletike, gimnastike te elementi sportova sa loptom. U planu smo imali i rad ljetne škole plivanja ali situacija sa koronom nas je poremetila. Planovi za budućnosti su uz redovne treninge i zabavu realizovati neke izlete sa djecom tokom godine, zatim ljetna škola plivanja, ljetna škola igara, te održavanje dječije olimpijade u Stocu za uzrast od 3 do 7 god starosti.”

Treninge sa djecom obavlja mladi profesor sporta, Senad Ivanković, koji je za Sportske.ba opisao šta danas zapravo znači rad sa mlađim generacijama, čemu se treba posvetiti najviše pažnje.

“Sport je izuzetno važan za ljudski organizam, kako za odrasle zbog održavanja zdravlja tako još više za djecu zbog razvoja na svojim razinama. Aktivno sudjelovanje u nekom sportu imat će pozitivan utjecaj na dijete i u njegovom mentalnom i fizičkom razvoju. Djeca svoje motoričke sposobnosti najbolje razvijaju uz sport. Razne igre sadrže u sebi bogatstvo raznolikih elemenata kretanja (trčanje, skakanje, bacanje, provlačenje, penjanje) koja omogućavaju dalje razvijanje i usavršavanje motorike uopće”, ističe Ivanković i dodaje kako je igra sastavni dio svakog djeteta.

“Igra je sastavni dio života svakog djeteta. Osim što donosi razonodu i pruža zadovoljstvo, igra također predstavlja i način kroz koji djeca uče o sebi, drugima i svijetu koji ih okružuje, stiču kompetenciju i stvaraju socijalne odnose. Ono na šta treba obratiti pažnju je to da se slijedi ritam djeteta. Treba podržavati spontanu igru djeteta. I ono što treba biti neizostavnu u radu sa djecom je pohvala. Sa pohvalom potičemo dječiju maštu.”

Profesora Ivankovića smo upitali, koliko je teško spremiti jedan kvalitetan trening za djecu?

“Svaki dio treninga ima svoje zadatke, te je primjena igara vezana za parcijalne zadatke svakog dijela treninga. Svaki trening prestavlja organizirani proces koji se temelji na planu i programu koji određuje ciljeve i zadatke svakog treninga. Igre treba prilagoditi djeci. U uvodnom i pripremnom dijelu treninga obično koristim jednostavne igre sa većim intezitetom koje će povećati fiziološku i emocionalnu krivulju a u isto vrijeme će pripremiti lokomotorni aparat za intezivnije i kompleksnije kretanje u glavnom dijelu treninga. U glavnom dijelu treninga koristim pristupne, modifikovane i pojednostavljene igre koje će po svojoj strukturi kretanja sličiti pojedinim sportskim igrama. Igre u završnom dijelu treninga su malog inteziteta, jednostavne su i smanjuju fiziološku krivu. Pri odabiru igara u obzir uzimam zdravstveno stanje djece, njihovu pripremljenost i motiviranost. Da je jednostovno pripremiti jedan ovakav trening, i nije baš. Ali ja volim svoj posao, svakodnevno uživam u njemu, a priprema novog treninga me iznova motiviše.”

FOTO: Profesor Ivanković

Djeca nauče i dosta osnova u ovoj uzrasti, a tu je i takmičarski duh prisutan.

“Djeca kroz sport razvijaju samostalnost, lakše sklapaju prijateljstva i poboljšavaju sposobnost koncentracije. Nadalje, djeca kroz sport mogu zadovoljiti niz različitih potreba: potrebu za kretanjem, potrebu za druženjem, potrebu za sigurnošću i redom, potrebu za samoostvarenjem, potrebu za pripadanjem i sl. Također, ako se dijete identificira sa sportom kojim se bavi i kojeg voli, tada je manja vjerojatnost da će raditi stvari koje nisu u skladu s tom ulogom; a poznato je kako sport kao takav promiče zdrav stil života, potiče timski duh, razvija disciplinu i potiče stvaranje radnih navika. Nije važno samo upisati dijete na neku sportsku aktivnost. Da bi prednosti sporta došle do izražaja, uz stvaranje navike, vrlo je važno da djeca uživaju u sportu kojim se bave i da imaju pozitivan primjer koji mogu slijediti. U svemu tome izrazito je važna uloga roditelja i trenera koji svojim pristupom i ponašanjem stvaraju sportsku klimu koja potiče djecu na razvijanje pozitivnih vrijednosti i takmičarski duh.

U ovakvim projektima pitanje koje se često postavlja, koje sportove djeca najbrže i najbolje savladaju, a profesor Ivanković nam je obrazložio i taj segemenat razvoja.

“Pri odabiru sporta za dijete, ono o čemu treba razmišljati su djetetove tjelesne sposobnosti, uzrast, stepen razvoja, kao i prirodne sposobnosti i njegov interes za sport. Sportovi za djecu u ranom djetinjstvu i predškolskom dobu pružaju dijetetu da redovno, dva puta sedmično, određeno vrijeme bude fizički aktivno, pri čemu su vrsta sporta i rezultati sasvim nebitni. Neka djeca će sama izraziti želju za određenim sportom, dok je drugoj potrebna moja pomoć. Neki sportovi za djecu jednostavno ne leže njihovom karakteru, tako da sam ja, kao trener, tu da im pomognem. Djeca vrlo jasno pokazuju do koje mjere mogu pratiti određena pravila, a kada im treba predah ili razonoda. Od rođenja djeca uče kako sjediti, puzati, stajati, hodati, provlačiti se, trčati i sve je to potrebno kako bi savladavali sve zahtjevnije motoričke vježbe. Jedan od važnih faktora pri odabiru sporta za dijete je temperament djeteta.

I Ivanković nema dilemu da je ovaj projekat veoma bitan za sredinu kao što je Stolac.

“Igra i sport su sastavni dio života ljudi različite dobi i društvenog položaja, pogotovu djece i omladine. Danas se sve više teži da se svako dijete razvija ne samo umnim, društvenim i duhovnim dimenzijama, nego i psihofičkim. Mjesto koje sport zauzima u društvu ima veliku važnost i uticaj. Sport predstavlja opšte ljudsko dobro. On je jedan od najizrazitijih oblika čovjekove kreativnosti. Sport je u ljudskoj prirodi “prirođena” aktivnost. On bude jak interes i ima snažnu privlačnost. To je veliki odgojni potencijal i odgojna snaga. Sport je izvanredno odgojno sredstvo. On omogućava djeci da razviju svoje humane kvalitete i promiče autentične ljudske vrijednosti, a do toga se dolazi odgojem. Odgoj za ljubav, život i zajedništvo čuva nas od egoističnoh zatvaranja u same sebe i gradi snažnu prepreku širenju droge, alkohola i kriminala koji su u današnje vrijeme vrlo rašireni. Bilo koji sport, bilo koja tjelesna aktivnost aktivira kompletni lokomotoorni sistem presudan za transformaciju energije koja je prijeko potrebna za aktivnost svih stanica u organizmu, te se sport i tjelesna aktivnost mogu tretirati kao odrednica za skladan razvoj svih djetetovih osobina. Veliki je uticaj tjelesnog vježbanja na očuvanje i unapređivanje zdravlja djeteta, te na skladan razvoj svih njegovih antropoloških karakteristika. Tako da je ovaj projekat od odgromne vrijednosti i značenja za moj grad Stolac.”

Profesoru Ivanković u radu pomaže o profesorica sporta, Emina Hamzić

“Mislim da projekti ovog sadržaja mnogo znače za razvoj djece, jer mi radimo sa djecom uzrasta od 3 do 6 godina. U tim godinama djeca rastu, razvijaju se i uče osnovnim stvarima, a to su da steknu komunikaciju sa drugom djecom, da ne budu sebična, da nauce da dijele stvari sa svojim drugovima i da se skupa igraju. S obzirom da se djeca igraju međusobno, a istovremeno imaju komunikaciju sa trenerima kao odraslim osobama, mislim da će to dosta pomoći djeci pri upisu u školu, jer su već naučeni kako se ponašati u određenoj grupi ljudi. Djeca treba od malih nogu da se uče koliko je bitno da su aktivni, jer time razvijaju svoje motoričke sposobnosti. U radu sa djecom prvenstveno je bitno da se djeca osjećaju sigurno uz nas kako bi se mogla u potpunosti prepustiti igri i fizičkim aktivnostima. Ali svakako da je od jednake važnosti da se mi kao treneri posvetimo jednako svakom djetetu, da im pružimo ljubav i pažnju i da se djeca ne razdvajaju, kako bi se svi osjećali jednako vrijedni2, rekla je Hamzić za Sportske.ba i dodalala:

“Za Stolac je ovaj projekat jedan veliki plus, jer djeca u ovome uzrastu prije nisu imali slične mogućnosti druženja. U današnje vrijeme, tj. vrijeme tehnologije, igrica na računarima i mobitelima, vrlo je bitno da postoji sport za djecu kako bi se djeca družila van domova, a ne upustila se u tako ranoj dobi u virtualni svijet igrica.”

Profesorica Hamzić

Dio projekta “Simba” je i mlada 21-godišnja Irnesa Razić, studentica Zdravstvenih studija. Irnesa je aktivna rukometašice OŽRK Iskra, a već deceniju je u sportu, tako da joj ovaj sistem rada nije nepoznanica.

“Simba je porjekat koji bi dosta mogao pomoći mlađim generacijama, samim tim što od malih nogu počinju da se bave nekim vidom sporta. Tada se počinje javljati ljubav prema sportu. Simba ima mnogo članova, gdje najmanji ima dvije godine, ali se i oni trude da što bolje odrade neki zadatak, iako su dosta mlađi u njima se vidi želja da rade, i da kao i stariji odrade dobro ili da nauče. Ja mislim da je dobro za djecu da se od malih nogu bave sa nekim sportom, jer druže se sa ostalim vršnjacima, a i uživaju u raznim igricama. Mi se trudimo da svaki trening bude različit i da je uvijek bude nešto novo kako bi bilo zanimljivije”, riječi su Irnese Razić, koja smatra da su volja i želja najbitnije u cijeloj priči.

Irnesa Razić

“U radu sa djecom je najbitnije imati volju i želju. Rad sa mlađim generacijama je dosta težak, ali, također je i jako lijep. Sa njima treba imati dosta razumjevanja, jer se ne može sve odmah naučiti. Uloga nas je da tu budemo i prijatelj, i brat i sestra, pa tek onda trener, jer se vezujemo za njih, a i oni za nas. Bitno je također i ispuniti njihove želje, jer svi oni imaju različite želje oko nekih igrica i svačija treba da se ispuni. Nama je drago biti okruženi sa ovakvom djecom, jer su divni i puni ljubavi, i jer se uvijek obraduju kada dođu na trening, i mi tada znamo da radimo ispravno sa našim treninzima. Mi smo uvijek tu da im pomognemo i da ih razumijemo. Mislim da je Stolac sa Simbom dobio jednu lijepu priču. Pored ostalih sportova i raznih aktivnosti, tu je i škola dječijih igara “Simba”, koja je namjenjena za najmlađe članove. Svaki trening je sve više djece, i sa tim znamo da dobro i pravilno radimo treninge. Meni je stvarn drago što sam dio tima Simbe, i drago mi je što sam u prilici biti trener najmlađim generacijima, jer to je stvarno divno. Nadam se da će Simba i u budućnosti imati dosta članova i da će stvoriti najljepše priče.”

U nastavku pogledajte i kratku reportažu i izjave članova “Simbe”, koje je zabilježila kamera našeg portala.