Piše: Azra Isić/dnevnik.ba

Slaven Musa umirovljeni je nogometaš kojeg ni godine nisu nagnale da napusti teren. Igračku karijeru započeo je 1989., a trenersku 2007. godine. Nastupao je za mnoge klubove, a valja spomenuti da je vodio Zrinjski, GOŠK, Široki Brijeg, Vitez i Čelik.

Ove godine imenovan je pomoćnim trenerom bosanskohercegovačke A reprezentacije, ali ne samo to – usporedno s tim je izbornik U19 vrste.

O tome kako se snašao u novoj ulozi, o nogometu u doba korone i drugim stvarima, govorio je za Dnevnik.ba

Primjetno je da Vam je ponekad jako teško dovesti igrača koji se nalazi izvan BiH na pripreme. Primjerice, Luka Garić bio je predstavnik vrste U19, koji 2018. godine nije dobio dozvolu da se sa svojim kolegama priprema za EP19, jer se utakmice nisu održavale u UEFA-inim terminima. Smatrate li da bi UEFA trebala reagirati i na neki način se odnositi tako da igrači prisustvuju tim treninzima i kontrolnim utakmicama koje su od iznimne važnosti?

“Istina, tu imamo problem. Na natjecanjima, kada imamo kvalifikacije, poznato je da je okupljanje tima 48 sati ranije, što je određeno službenim pravilima. Neki klubovi to koriste maksimalno. Nekad nam čak i za prijateljske utakmice, bez obzira na to što su UEFA-ini termini, ne puste igrače. Imali smo nekoliko slučajeva u prošloj generaciji igrača, što nam je stvaralo velike probleme. Naime, radi se o tome da su to igrači na koje računate, koji vam donose neku prevagu da možete napraviti neki rezultat, vani. Njih jednostavno nema.

UEFA je ove godine namjeravala promijeniti način natjecanja za „U19“, s obzirom na to da je svakako mali broj utakmica. Bilo je zamišljeno da imaju samo jedno natjecanje, netko odigra tri utakmice i ta generacija, ako ne bude među prvima, više nema utakmica. Zbog toga su instalirali Ligu Nacija, kao što je slučaj s „A“ vrstom. Međutim, zbog ove novonastale situacije s COVID-om 19, prolongirali su tu promjenu za sljedeće godine. Mislim da je to puno bolje za mlade nogometaše, puno bolje za nas pored. To donosi više okupljanja, više utakmica, odnosno ono što je potrebno da se ti mladi igrači brže i lakše uklope u seniorske klubove.”

Ove godine svi smo doživjeli jedna izvanrednu situaciju s virusom COVID – 19, pa tako i nogomet. Vi ste izbornik „U19“, ali i pomoćni trener BiH „A reprezentacije“. Kako ste pratili rad mlađih i starijih igrača u vrijeme korone? Kako su trenirali?

“Sto se tiče naših mladih igrača, od sredine trećeg do negdje petog mjeseca nisu imali nikakvih aktivnosti, to je dva mjeseca. Svi su bili usmjereni na individualne treninge, dakle da sami nešto treniraju. Prvo okupljanje imali smo u šestom mjesecu, kada je situacija bila poboljšana, a mjere popuštene. Okupljanje je održano od 13. do 20. toga mjeseca, za timove U18 i U19. Na njemu su sudjelovali samo igrači koji nastupaju za domaće klubove, jer nije bilo mogućnosti da se dovede itko izvan granica BiH. To smo iskoristili kao priliku da neke igrače isprobamo te da vidimo kako se ponašaju u reprezentaciji. Imali smo i ograničen broj igrača, ali smo to poštovali, kao i sve druge zdravstvene mjere. Najbitnije nam je bilo da možemo trenirati i raditi.

Za „A vrstu“ imali smo dogovorene treninge putem videa, odnosno aplikacije „Zoom“, gdje je naš kondicijski trener, prof. Jelešković, držao trening. Sudjelovali su svi igrači koji su mogli, koji su imali vremena i koji nisu bili počeli raditi u svojim timovima. Dakle, počevši od Džeke, do Višće, oko 90% njih. Tako smo trenirali mjesec dana, dok oni nisu krenuli trenirati sa svojim klubovima.”

Jedna od posljedica ove pandemije je nogomet bez gledatelja i navijača. Kako Vam to izgleda?

“Hendikepirano – definitivno. Nogomet se uglavnom igra zbog gledatelja. Ljudi dolaze na stadione da jednostavno uživaju, da se opuštaju, da tih nekoliko sati baš onako rade ono što vole – i da vole taj nogomet. Ali, moram reći, pobornik sam toga da je bolje da se igra, nego da se ne igra. Danas, bez obzira na sve, imamo te televizije da prenose, da gledamo utakmice, pa nam opet to donekle dočara utakmicu. Ne može dočarati atmosferu, ali – opet kažem – bolje da ima utakmica nego da ih nema.”

Prošle srijede, 22.07., imali ste sastanak s Dušanom Bajevićem, Rusmirom Cvikom, Adnanom Ćustovićem, Eldinom Jeleškovićem i Zvjezdanom Misimovićem. Tema je bila usklađena s aktualnom: UEFA-in protokol return to play. O čemu ste konkretno razgovarali na tom sastanku?

“Da, imali smo sastanak, koji se uglavnom odnosio na „A vrstu“ i naša buduća okupljanja. Predstoje nam utakmice Lige Nacija, od 4.9. Prvu utakmicu igramo protiv Italije u Firenci, a 7.9. u Zenici dočekujemo Poljsku. Bilo je tu neke priče, ali generalno mislim da ćemo početkom osmog mjeseca, negdje između petog i desetog, imati jedan sastanak u Sarajevu, na kojem je planirano da bude prisutan i izbornik. Tu ćemo se definitivno dogovoriti s ljudima iz Saveza i predočiti dogovorene mjere. Vidite da se situacija mijenja svaki 10-15 dana, donose se nove mjere i prati se razvoj situacije.

Kako će taj protokol biti; hoćemo li moći ući u Italiju, hoćemo li se morati testirati ili prethodno imati negativan test, kako ćemo ići, gdje ćemo se okupljati – ovdje ili u Italiji – ta i sva pitanja takve prirode rješavat ćemo na sastanku u Savezu, s ljudima koji su zaduženi za to. Ja se nadam da ćemo mi moći normalno otputovati na utakmicu u Italiju. Ali evo, pratimo i poštujemo sve što nam preporučuju, pridržavamo se i mislim da tu neće biti nekih velikih problema.”

Kako smo rekli, pomoćni ste trener „A reprezentacija“ BiH , a izbornik je Dušan Bajević. Kako Vam je raditi s njim?

“Čovjek ima toliko iskustva, toliko ga vole veliki i svi igrači, ima toliko velikih utakmica… jednostavno, svima je nama privilegija raditi s takvim čovjekom. Dušan vam probudi mozak, s nekim svojim zahtjevima. Kad kaže: „Treba mi to!“, gledajte to ovako ili onako. Uči nas kako procijeniti igrače, gledati kako i može li neki igrač igrati protiv određenog protivnika. To su neke stvari na koje možda nisi prije obraćao pozornost, a sada si svjestan. On vodi računa o detaljima, jer generalno se sve svodi na to da su detalji ono što odlučuje pobjednika i utakmicu. Tako da je Bajevićeva prisutnost za mene i općenito veliko bogatstvo i, na kraju krajeva, mislim da je njegova najveća kvaliteta upravljanje grupom i upravljanje komunikacije s igračima. Kad vidite njegove razgovore s Džekom, s Pjanićem – to su razgovori koji u svakom trenutku sadrže poštovanje jednih prema drugima, što je odlična stvar. Također je bitna stvar da su oni, igrači, spremni u svakom trenutku da sve što imaju u sebi ostave na terenu. I to radi taj njegov pristup. Radujem se sljedećim utakmicama, da mogu raditi s takvim profesionalcem.”

Što biste rekli, je li „A reprezentacija“ spremna za utakmice koje imate u devetom mjesecu? Kakav rezultat očekujete?

“Za deveti mjesec ćemo biti spremni koliko bude moguće. UEFA je napravila dobru stvar, jer nam nisu dali odmah tu utakmicu dodatnih kvalifikacija, da se igra u devetom mjesecu. Nego, imamo dvije utakmice koje su praktički pripremne da budemo spremni za prvu utakmicu dodatnih kvalifikacija, a koja se igra osmog desetog. Imamo neke igrače koji nisu igrali čak ni prije početka korone. Sad, kako ćemo s njima, kako ćemo prozivati, hoćemo li ih ostaviti da krenu igrati sa svojim klubovima, vidjet ćemo. Ima i igrača koji mijenjaju klubove. Bit će dosta šareno što se tiče fizičke spremnosti igrača. Međutim, nisu ni drugi spremniji od nas. Tako da smo u nekoj „egal“ situaciji i s Talijanima i s Poljacima. Mislim da su svi naši igrači svjesni prilike koju imamo i da će stvarno dati sve od sebe.

Sve se može dogoditi na one dvije utakmice koje imamo, ali bitno je da su motivirani i mi ćemo im u svemu tome pomoći. Nadam se da će nam i epidemiološka situacija dopustiti navijače na tribinama, jer nam je to stvarno ogromna prednost. Da na kraju svi budemo kao jedno i, onako, zajednički guramo ta kola i da se plasiramo na Europsko. Na tim velikim natjecanjima nisam bio nikada dosad, tako da se stvarno nadam da ću i to doživjeti: s kolegama trenerima, s direktorima i svim igračima koji imaju toliko veliku želju za plasmanom.”