Sportske.ba došle su u posjed fotografije iz osamdesetih godina na kojoj je nekadašnji igrač Reala, Fenerbahčea i još nekoliko klubova.
Tadašnji četrnaestogodišnji talentirani mladić, kojem je Bog podario i glas, nakon teških treninga išao je u kafanu da pjeva kako bih zaradio za svoju porodicu.
”Istina je, kao dječak pjevao sam u jednoj, u to doba, vrlo posjećenoj kafani. Moj otac je znao kako pjevam i on mi je ugovorio “tezgu”. To su bile prve pare koje sam zaradio. Teško se živjelo, a meni su dobro plaćali. Nije mi bilo teško, uživao sam, jer su gosti uživali da me slušaju. Sve je bilo lijepo dok jedne večeri u kafanu nije došao moj trener. Vrlo strog. Bojali smo se više njega nego roditelja. Bio je veliki igrač. Strog, ali pravedan. Kada me vidio s mikrofonom samo je prošao, a ja sam znao da je gotovo s mojim pjevanjem. Znao sam šta me čeka na treningu. Sutradana mi je održao lekciju. Pitao me: Elvire, hoćeš li ti da budeš kafanski pjevač ili da napraviš karijeru kao igrač? Da igraš u velikom klubu, na evropskim stadionima… Odluči sam! Ako ćeš igrati, zaboravi na kafanu i uhvati se lopte! Ja sam ga poslušao. Desetak godina kasnije igrao sam u Fenerbahčeu, pa u velikom Realu. A na kraju karijere za svoju dušu snimio sam i CD”, ispričao je Elvir Baljić detalje iz svoje karijere.
Trener koji je Baljiću zabranio da pjeva, najzaslužniji je što je Elvir postao veliki igrač. Nenad Starovlah, Željino dijete, jedan od najboljih Željinih defanzivaca svih vremena, nekadašnji jugoslovenski reprezentativac, uspješni trener koji je odškolovao tridesetak jugoslovenskih, bh.srbijanskih i kiparskih reprezentativaca, prisjetio se kako je na Ilidži u kafani “ulovio” Baljića.
”Ušao sam u kafanu, “Ilidžanski most”, ispod, paralelno sa restoranom “Brajlović”. “Balja” pjeva, mjesta za sjesti nema. Odjednom tajac, zaribalo grlo mladog pjevača…. Izašao sam odmah, da ne bih kvario atmosferu”, ispričao je za Sportske.ba Starovlah.
U Želji je sve naučio od 1984- do 1992.godine, a onda za prvi tim Sarajeva odigrao 11 utakmica. Starovlah je objasnio formulu uspjeha.
”Talenat je teško otkriti, još teže sakriti. Kao voda uvjek nađe svoj put, ali bez rada ništa ne vrijedi. Njegov Otac Sulejman je bio navijač Sarajeva. Vjerovatno i Elvir. Mnogo je rada uloženo u “malog Balju” u Želji. Sa 18 godina je bio formiran igrač. Sve ostalo je plagijat i laž! “Slučajno” sam mu bio trener, “samo” osam godina, pa to “slučajno” znam”, podsjetio je Starovlah, koji je vodio najtalentovaniju generaciju Želje u historiju. U kojoj su, između ostalih, igrali: Hurić, Pehlivanović, Adžem, Katić, Dodik, Baljić, Karić, Elkaz, Bogdanović… Svi su oni postali vrsni igrači. Jednako uspješno Starovlah je radio i stvarao asove u Srbiji, Crnoj Gori, na Kipru… Ako današnjem nogometu na ovim prostorima nešto nedostaje onda su to treneri kakav je bio Starovlah!
