Za Federalnu televiziju intervju je dao legendarni jugoslovenski fudbaler Blaž Slišković. Govorio je o svemu pomalo, a između ostalog o Veležu i reprezentaciji BiH.
Kaže kako je za njega bilo ostvarenje sna kada je sa 16 godina potpisao za Rođene.
“Ja sam dijete Veleža i potpisivanje ugovora za Velež je za mene bilo ostvarenje sna. Svoje uzore sam vidio u starijim kolegama Bajeviću, Mariću, Vladiću, Topiću, Hadžiabdiću. Na svaku utakmicu sam išao, navijao za Velež. U 16. godini, kad sam potpisao prvi ugovor, za mene je to bilo nešto nepojmljivo, igrati i biti suigrač takvim veličinama za jednog klinca je san. Ja sam rođen ovdje, odgojen ovdje, živio sam ovdje, i sigurno da mi je bila velika čast i zadovoljstvo igrati za Velež punih pet godina. Nakon toga sam otišao u jedan veći klub koji je u to vrijeme u evropskom svijetu predstavljao nešto a to je Hajduk, gdje sam isto proveo prekrasnih pet godina”, kazao je popularni Baka.
Što se tiče igranja za reprezentaciju Jugoslavije, nije imao sreće. Posebno se to odnosi na velika takmičenja jer se ni na jednom nije pojavio. Razlozi su bili najmanje fudbalski.
“Nisam imao sportsku sreću. 1982. par mjeseci prije Svjetskog prvenstva sam bio povrijeđen, pukao mi je mišić, nisam mogao otići u Španjolsku. 1984. nakon nesporazuma sa novinarom iz Beograda koji je napisao notornu laž i koja je odjeknula kao bomba u bivšoj Jugoslaviji tadašnji izbornik Todor Veselinović me prekrižio i nisam otišao u Francusku. Čitavo to vrijeme sam bio standardni reprezentativac. 1990. nisam otišao na Svjetsko prvenstvo, konkurirao sam, igrao sam i neke kvalifikacijske utakmice kod tadašnjeg izbornika, gospodina Osima, ali eto, nisam išao. Nisam imao tu čast i privilegiju da igram na velikim natjecanjima i žao mi je što nisam bar na jednom prvenstvu pokazao koliko i šta mogu.”
Bila mu je velika čast što je bio kapiten u prvom meču Bosne i Hercegovine…
“Velika čast za mene osobno je bila uopće biti na toj utakmici. Tadašnji predsjednik N/FSBiH gospodin Pušina me pozvao i hvala mu što me se sjetio u tim trenucima, znajući da cijela moja obitelj priznaje samo BiH. Nikad se nismo busali u prsa sa drugim zemljama. BiH je moja država, Mostar je moj grad i normalno je i logično bilo da igram za BiH ako budem pozvan. Imao sam poziv i od Hrvatske ali sam izabrao BiH i bila mi je velika čast biti član takve momčadi na prvoj utakmici BiH i ujedno biti kapetan. Tu si bili i Safet, Baljić, Škoro, Ante Jakovljević, Predrag Jurić.. sve su to imena koja zaslužuju da budu kapiteni ali eto tada sam ja odabran bio i bila mi je velika čast predvoditi tu momčad. Te utakmice su imale i neku svrhu humanitarnih utakmica gdje smo prikupljali novac za ljude u BiH i to je bila dodatna draž svih tih utakmica. Ostaje to u pamćenju.”
Reprezentaciju BiH vodio je nekoliko godina, bio nadomak Eura u Portugalu ali nije uspio. Kasnije je Safet Sušić postao prvi i do sada jedini selektor koji nas je odveo na veliko takmičenje.
“Ja sam u jednoj Safetovoj izjavi pronašao sve nas bivše selektore, kada je Safet rekao “nije ovo samo moj uspjeh već svih bivših selektora i igrača koji su bili preteča ove generacije”. Drago mi je što je to rekao, nije me iznenadilo, znam kakav je čovjek i osoba, ali rijetki su koji će to reći, mnogi sve zasluge pripisuju sebi. Ja sam u Nogometni savez došao 2000. godine. Prvo mi je ponuđeno mjesto pomoćnika gospodinu Miši Smajloviću. Ja sam to naravno objeručke prihvatio, da pokušam svojim znanjem i autoritetom da napravimo nešto od te reprezentacije. Smatram da je moj autoritet kod budućih reprezentativaca odigrao odlučujuću ulogu jer ja sam išao razgovarati i sa Papcem, sa Šilićem, sa Brunom Akrapovićem, sa Piplicom, Bajićem.. Ovdje govorimo o nacionalnostima, igračima hrvatske i srpske nacionalnosti. Nije ih bilo lako nagovoriti, ali mislim da su zbog mene prihvatili te pozive sa velikom odgovornošću i angažmanom i tad smo počeli praviti nešto što je dan danas ok, vidite ko sve igra, nije bitna nacionalnost i to je jedna velika stvar za BiH”.
Trenutno je bez angažmana, volio bi da mu naredni posao opet bude ‘vani’ jer se, kako kaže, u Hong Kongu preporodio.
“Trenutno sam bez angažmana. U Hong Kong sam otišao prošle godine, u sedmom mjesecu sam potpisao ugovor sa jednim klubom koji je u to vrijeme bio klub sa velikim ambicijama, izvanredno organiziran. Međutim, obustavljeno je kompletno prvenstvo jer su odgovorni i odmah su htjeli koronu da sasjeku u startu ali i dan danas imaju zaraženih, situacija nije baš najbolja i ja sam se u šestom mjesecu bio prinuđen vratiti jer nisam imao nikakvih aktivnosti. U kontaktu sam sa predsjednikom, voljni smo i ja i oni da se vratim ali sve ovisi o samoj situaciji sa koronom.”
“Volio bih angažman vani jer sam se preporodio u Hong Kongu i psihički i fizički. Ne morate voditi računa jel teren pokošen, svlačionice uredne, ne brinete imate li 20 ili 5 lopti za trening, sve je organizirano, vi samo odradite svoj dio posla. Napravite rezultat svi zadovoljni, ne napravite rezultat idete kući i to je to. Ovdje kod nas ste više ekonom i doktor nego trener. To me je ubijalo ovdje, psihički sam bio potrošen, trebala mi je promjena, morao sam i želio sam da odem. Sada sam pun elana, želje i volje za ponovnim radom ali je veliki upitnik hoću li nešto uspjeti naći.”