Njihovih slika nema u klupskim prostorijama. Nikad nisu dali autogram ni intervju. Niko ih neće pomenuti u brojnim događajima tokom obilježavanja 100 godina Slobode. U svečanu ložu nikad nisu ušli, jer oni nisu “guzonje”. Senad Ključanin i Refik Baručić su navijači Slobode skoro pola stoljeća. Njihova ” baklja” je klupski šal, kapa i ulaznica. Ako izračunate koliko su platili ulaznica za više od četrdeset godina, shvatit ćete da su “Ključo” i “Baručija” najzahvalniji Slobodini sponzori. Desetljećima su na centralnoj Slobodinoj tribini. Gdje su najskuplje ulaznice. I ne samo to, oni su, dok je Ćiro Blažević vodio Slobodu, pratili svoj tim na svim prvoligaškim terenima. Kako su redovito i na prijateljskim utakmicama, može se slobodno reći da su Baručić i Ključanin Slobodini rekorderi.
Premda su rođeni u Miljanovcima i susjednim Saračima u kalesijskoj opštini, vlasnici su članskih karti prijeratnih i poslijeratnih klubova Jedinstva, Bosne, Miljanovaca i Bijeljevca, njihovim venama teče crvenocrna krv.
“Imamo svoje poslove, svoje porodice, ali je Sloboda naš život”- svaki put kažu nam Refik i Senad kada ih sretnemo na nekom od gostovanja. A viđali smo ih u Livnu, Banjaluci, Krupi, Mostaru, Sarajevu, Čapljini, Gračanici, Bihaću…
Ovakvi su navijači ikone. Svaki klub bi ih držao kao malo vode na dlanu. Zbog njih klub ne plaća kazne, oni su “zlatni” klupski sponzori. Recimo, Dinamo, Zvezda, Partizan, Hajduk, posebnu pažnju posvećuju ovakvim navijačima, daju im mjesto u klupskim skupštinama, pozivaju ih na svečene događaje… Senada i Refika to ne zanima.
“Predsjednici, direktori, treneri, igrači su prolazni, samo je Sloboda vječna”- kažu Baručić i Ključanin.
(R.S./Sportske.ba)