Na drugoligaškoj utakmici između ljubljanskog Slovana i lendavske Nafte protekle subote svoje je poglavlje profesionalnog fudbala zatvorio napadač Mustafa Nukić. Iza 34-godišnjeg fudbalera, rođenog u Vlasenici, ostala je priča kakvu rijetko bilježi slovenski sport – od izbjegličkog centra na Viču do statusa ikone navijača Olimpije.
Od izbjeglice do prvoligaškog vrha
Nukićev put bio je sve samo ne jednostavan. Kao dječak je trenirao u mlađim selekcijama Svobode, Olimpije i Interblocka, a prvi seniorski nastup ubilježio je 2009. u dresu Livara. Iako je u sezoni 2011/12 bio član Celja, pravu priliku nije dobio, a prvoligaški debi upisao je tek u augustu iste godine, u dvoboju protiv Nafte.
Nakon epizoda u Triglavu i Kopru, prvi prvoligaški gol postigao je 2013. u dresu Kranja. No umjesto stabilnog uspona, uslijedio je težak period – pad u treću ligu i ozbiljno razmišljanje o završetku karijere. Ipak, sezona u Iliriji (2016/17), u kojoj je postigao 17 golova, vratila ga je na fudbalsku mapu.
Odlične utakmice za Olimpiju
Transfer u Bravo pokazao se ključnim. U sezoni 2018/19 predvodio je ekipu do povratka u prvu ligu, a samo godinu kasnije skrenuo je pažnju Olimpije. U klub svog djetinjstva stigao je 2021. i već u prvoj evropskoj utakmici upisao pogodak protiv malteške Birkirkare.
U sezoni 2021/22 bio je najbolji igrač tima, a 2022/23, pod Albertom Rierom, sudjelovao je u osvajanju duple krune, iako je dio sezone obilježila i napetost s trenerom. U jesen 2023. bio je dio historijskog plasmana u grupnu fazu Konferencijske lige.
Uprkos zaslugama, zimska pauza 2023/24 donijela je nagli preokret – uprava ga je proglasila „prestarim i presporim“, te izbacila iz prvog tima. Posljednju utakmicu za Olimpiju odigrao je u decembru 2023. protiv Slovana iz Bratislave. Tek krajem 2024. uslijedio je sporazumni raskid i prelazak u ljubljanski Slovan.
U crvenom dresu debitovao je golom u februaru 2025., a posljednji pogodak u karijeri postigao je u maju, za pobjedu nad Taborom u Sežani.
Oproštaj uz špalir i poruke zahvalnosti
Emotivna scena odigrala se u 50. minuti utakmice sa Naftom, kada je trener Žinko, prema dogovoru, izveo Nukića iz igre. Oprostio se uz špalir oba tima, cvijeće i uokviren dres s brojem 10.
Nakon utakmice oglasio se njegov bivši klub Bravo:
“U subotu je Mustafa Nukić završio svoju bogatu nogometnu karijeru. Nezaboravan je bio i njegov period u NK Bravo. U 95 nastupa postigao je 30 golova, dodao 17 asistencija i odigrao 7854 minute. Musa, hvala za sve i sretno!”
Olimpija se nije javno oglasila, ali jesu njeni navijači – na vječnom derbiju istaknut je transparent: „Nuka, hvala za sve“.
Iza Mustafe Nukića ostaju brojke, golovi i trofeji, ali prije svega karakter koji je obilježio svaki klub u kojem je igrao. Slovenski fudbal rijetko je imao igrača s tolikom upornošću, emotivnošću i iskrenom posvećenošću.
