Razgovarao: Suan Demirović
Irman Smajić prošle godine na Svjetskom IMMAF prvenstvu u Las Vegasu postao je prvak svijeta.
IMMAF je svjetska organizacija amaterskog MMA sporta u turnirskom formatu, a 33-godišnjak rođen u Glamoču nalazi se u pet najboljih boraca IMMAF organizacije neovisno o kategoriji, obzirom na to da se nalazi na 4. mjestu „P4P“ liste.
Sportom se počeo baviti zbog prekomjerne težine
Kako je sve počelo, Smajić objašnjava na početku razgovora za Sportske.ba.
– U Švedsku, za čiji nacionalni tim nastupam, došao sam poslije rata 1995. godine kao 12-godišnjak. Rođen sam u Glamoču 1983. godine, ali sam ratne dane proveo u Travniku gdje smo došli za vrijeme rata. Sportu sam se posvetio sa 30 godina, kada mi je jednom prilikom vaga pokazala 155.5 kilograma i odlučio sam da se moram pokrenuti i promijeniti neke stvari po tom pitanju. Od ovoga zapravo počinje priča o mojoj MMA karijeri, ističe Smajić na početku razgovora za naš portal.
MMA vrsta mentalnog odmora
– Kada sam odlučio da nešto moram početi trenirati, izbor je pao na MMA, koji mi je u tom trenutku djelovao najzanimljiviji. Nakon pola godine osjetio sam da mi ono što radim ide za rukom i odlučio sam potražiti veći klub. Dva puta sedmično putovao sam po 240 km kako bih mogao trenirati. Inače, bavim se zubarstvom, tad sam radio na specijalističkom odjeljenju za paradontozu i MMA mi je služio kao neka vrsta mentalnog odmora. Nakon nekoliko mjeseci trener me pitao da li se imam želju natjecati. Okušao sam se u submission wrestlingu ili što bismo mi rekli MMA bez udaraca i tu sam u 11 mečeva ostvario devet pobjeda i dva neriješena rezultata. Tad sam imao 32 godine.“
Nekoliko mjeseci kasnije osigurao nastup na Svjetskom prvenstvu
– Ubrzo su mi ponudili da radim MMA. Iako sam u međuvremenu radio samo MMA „B“ kategorije (bez udaraca na podu), pristao sam nastupiti na državnom prvenstvu i postao sam prvak Švedske. Nisam se ni „snašao“, a već su mi javili da sam dio državnog tima Švedske koji putuje na Svjetsko prvenstvu u Las Vegasu. Dvije godine prije toga nisam mogao potrčati 20 metara, a dvije godine kasnije nalazim se na Svjetskom prvenstvu. Nevjerovatan osjećaj.“
Prvi nastup na velikom takmičenju i borba protiv viceprvaka svijeta
– Na tom Svjetskom prvenstvu za prvog protivnika imao sam Marcina Kalatu. Sudije su odlučile da je on pobjednik, iako sam ja mogao nastaviti dalje, a on je bio slomljene ruke i vilice. Tako da, prvo Svjetsko sam okončao porazom u prvom kolu, ali moj nastup protiv viceprvaka svijeta me motivisao i kad sam se vratio kući počeo sam trenirati punom parom.“
Srebro na European Openu
– Nakon toga uslijedio je nastup na European Openu gdje sam osvojio srebrnu medalju u teškoj kategoriji (do 120 kg). Bolji od mene sudijskom odlukom bio je Bugarin Daniel Galabarov. Moj nastup protiv svjetskog viceprvaka Kalate i poraz u finalu od Galabarova poslužili su kao dodatni motiv da ostvarim što bolje rezultate, a u punom sjaju bljesnuo sam naredne godine na svom drugom Svjetskom prvenstvu.
Četiri pobjede i titula prvaka svijeta
– Na svom drugom nastupu na Svjetskom prvenstvu, u konkurenciji 10 teškaša, ponio je titulu prvaka svijeta. Na putu do finala redom je pobijedio Velšanina Waynea Samwaysa (odluka sudaca), Južnoafrikanca Simona Harlea (tehnički nokaut) i Sjevernoirca Scotta Trelforda (predaja), a zatim je u borbi za svjetsko zlato odlukom sudaca porazio Francuza Allana Guicharda.
Nakon Svjetskog prvenstva novi susret s Galabarovom
– Poslije Svjetskog prvenstva ponovo je uslijedio European Open, ponovo sam se našao u finalu i ponovo sam izgubio od Galabarova. Inače, sreli bismo se i u finalu Svjetskog prvenstva, ali Guichard kojeg sam ja porazio u polufinalu bio je bolji od njega odlukom sudaca. Prvi put me me savladao jer sam, po mom mišljenju, imao pretežak meč dan prije i bio sam preumoran. Ovaj drugi put prvu rundu po odluci sudaca dobio sam 30:26, u drugoj sam ga uzdrmao i krenuo sam da ga završim, međutim pogodio me krošeom i sudija je, po meni prerano, prekinuo borbu. Imat ćemo mi priliku sresti se opet.“
Ove godine ima namjeru nastupiti na četiri velika turnira
– Ove godine prvo u martu slijedi European Open u Sofiji. Da ne bi bilo zabune kako opet European Open, došlo je do određenih izmjena u organizaciji i od ove godine neke su stvari drugačije raspoređene. Zatim u junu, u Južnoj Africi, trebao bih se naći na African Openu, a u onda u augustu na Asian Openu u Singapuru. Svjetsko će biti krajem godine i prvi put bit će održano van SAD-a. Od ove godine nastupam u superteškoj kategoriji (preko 120 kg) i samim tim dobijam novu konkurenciju.
Još ne razmišlja o prelasku u profesionalce
– Ovu godinu sam odlučio nastupiti na ova četiri turnira, a dalje ćemo vidjeti kako će se stvari odvijati. Imao sam određene ponude, međutim ništa mi nije djelovalo primamljivo. Ne privlače me male promocije jer ako ću već prelaziti u profesionalni MMA onda želim biti dobro plaćen. Uostalom, kad pređete u profesionalce ne možete se vratiti u državni tim.
Za kraj, zahvalio se određenim osobama, ali i poručio da su mu ljiljani u srcu
– Zahvalio bih se svima koji su pomogli do sada, svojoj porodici i prijateljima, sponzorima Plivit Trade i Muskelbygget koji su sa mnom od prvog meča. I da, želio bih istaći da, iako nastupam za Švedsku, zastava s ljiljanima uvijek je sa mnom u kavezu“, poručio je aktuelni MMA prvak svijeta Irman Smajić na kraju razgovora za Sportske.ba.