Iza Amira Spahića najteže su sedmice u trenerskoj karijeri. Makar mu to bila velika želja, Spaha je na klupu Slobode došao u nezgodnom trenutku. Kada je klub bio uvučen u borbu za opstanak. Ogromno breme sa Spahićevih leđa palo je poslije pobjede protiv Borca na Tušnju (2:1), čime je Sloboda 99,99 posto obezbijedila opstanak u ligi.
I Spahić je uspio u svom primarnom zadatku, sačuvati premijerligaški status “Crveno-crnim”. Breme na Spahićevim leđima bilo je i teže tim prije što je domaći trener, a domaćoj struci se i nije toliko vjerovalo godinama unazad. U Tuzli bi bili skloniji trenerima, koji su obećavali trofeje, a “bildovali” su učinak protiv seoskih ekipa iz tuzlanske okolice u prijateljskim susretima.
Ipak, u delikatnom momentu, Spahić je sa Slobodom odradio svoj dio posla, koji se od njega i očekivao. Nije Sloboda igrala atomski fudbal poslije promjene trenera. Ni Spahić ni Žižović nemaju čarobni štapić, ali su “Crveno-crni” odigrali sve utakmice pristojno izuzev Tuzla Citya i poluvremena u Bijeljini protiv Radnika. Pobjede na Tušnju protiv Leotara i Borca te bod sa vrućeg gostovanja u Posušju bili su krucijalni. Spahić je na Tušnju položio ispit!
Kada je dolazio, Spahić nije postavljao uslove, stavio se na dispoziciju kao klupski uposlenik. Spahić bi već sada zajedno sa klupskim čelnicima trebao raditi na pripremi ekipe za narednu sezonu.Prvenstvena pauza neće biti duga, a klubu su potrebna pojačanja kako bi u narednoj sezoni Sloboda izgledala dosta bolje. I dok će igrački kadar svakako biti nepoznanica neko vrijeme, kormilar bi se trebao znati…
