Piše: Nedim Salihagić
Kada se za jednog Estonca kažu da je legenda ruskog fudbala, onda čak i oni slabiji poznavaoci ove igre znaju da je riječ o Valeri Karpinu. Njegovi najbolji igrački dani vezani su za Celtu iz Viga i Real Sociedad.
Nakon što je dokazao svoj talenat u domaćem ruskom prvenstvu, gdje je sa Spartakom iz Moskve osvojio tri naslova prvaka, put ga je odveo u Španiju i to u suncem okupani San Sebastian. Po dolasku u Real Sociedad, odmah je ušao „pod kožu“ navijačima baskijskog tima. Emotivno recitiranje baskijskih lirskih rodoljubnih pjesama na jednom lokalnom televizijskom kanalu, učinilo je da ga navijači zauvijek dožive na poseban način.
Međutim, iako se činilo da će Karpin ostati vezan za San Sebastian, on vrlo brzo prelazi u Valenciu, a zatim u Celtu iz Viga.
U Celti ga je dočekala još jedna ikona ruskog fudbala Alexander Mostovoi koji je već bio etablirana ličnost u Vigu sa neskromnim nadimkom “Car”. I tu kreće priča sudbinske veze dva ruska mađioničara sa loptom koji nikad nisu stekli status velikih zvijezda, ali su ostavili neizbrisiv trag u fudbalskoj historiji. U Celti iz Viga su zajedničkim snagama ostavili rezultatski neizbrisiv trag. U tom razdoblju postali su osvajači Intertoto kupa 2000. godine, igrali su četvrtfinale Kupa UEFA te finale Španskog kupa. Dani slave i idile na stadionu Balaidos pod patronatom ruskog dvojca potrajao je sve do sezone 2002/2003, kada se Valeri Karpin vraća u Real Sociedad. U tom trenutku vjerovatno nije ni slutio da će mu dojučerašnji prijatelj i saigrač stajati na putu do velikog uspjeha i senzacije.
U San Sebastianu se u to vrijeme sklopila respektibilna ekipa koju su činili golman Westerveld, Xabi Alonso, Aranburu, Tayfun, Nihat Kahveci, Kovačević, Aranzabal… Nedostajao je neko ko će povezati slagalicu, a predoodređen za takvo nešto je bio Valeri Karpin. Bez jasnog cilja prije početka sezone, na krilima srpsko-turske veze Darka Kovačevića i Nihata Kahvećija padali su redom velikani španskog fudbala, a ostvarenje sna o dolasku titule na stadion Anoeta bilo je sve bliže.
Kahveći i Kovačević su zajedno dali preko 40 golova te sezone, a glavni akter ove priče Valeri Karpin je to pratio svojim maestralnim asistencijama.
Sezona je ulazila u sami finiš, a Real Sociedad je vodio mrtvu trku za prvaka sa madridskim Realom. Kulminacija ove priče se dešava u pretposljednjem kolu šampionata, u koje je Real Sociedad ušao na prvoj poziciji i bodom prednosti u odnosu na Real Madrid. Oba rivala za titulu su čekala teška gostovanja, Real Sociedad je išao u goste nikom drugom nego Celti iz Viga, dok je Real Madrid gostovao Atleticu na Vincente Calderon stadionu. Real Madrid je lahko riješio utakmicu sa gradskim rivalom pobjedivši sa 4:0, a prava drama se dešavala u Vigu, gdje su dojučerašnji saigrači Karpin i Mostovoi ukrstili koplja u utakmici od velikog značaja za oba tima.
Utakmica sa puno preokreta završila je rezultatom 3:2 za Celtu iz Viga, i time je srušen veliki san o osvajanju titule tima iz San Sebastiana. Alexandar Mostovoi postao je zaštitni znak Celte, gdje je u osam sezona odigrao 235 utakmica i postigao 56 golova. Sudbina je htjela da ipak obojica ostanu na istom nivou, i ono što su zajedno osvojili i uradili ostat će najveći uspjeh obje karijere. Kosmička određenost je bila surovo provedena, i vjerovatno bolna za obojicu velikih majstora fudbalske igre koji su sigurno mogli više.